Kako bismo roditeljima i djeci olakšali prve posjete doktoru dentalne medicine, razgovarale smo s dentalnom higijeničarkom Ivanom Cvetković Marić, stručnjakinjom koja je svoju karijeru posvetila upravo zdravlju zubi.
Ivana svakodnevno i predano svoje pacijente uči kako biti odgovorni oko oralnog zdravlja, a mi je smo upitali kako pristupiti oralnom zdravlju najmlađih.
U nastavku vam donosimo odgovore na ključna pitanja: kada dijete treba prvi put posjetiti zubara, do koje dobi roditelji trebaju prati djetetove zube te koje tehnike su korisne kada dijete ne želi otvoriti usta ili sjesti na stolac u ordinaciji?
Što napraviti kada se dijete baš jako boji doktora dentalne medicine? Imate li neki savjet za roditelje – kako pripremiti dijete za prvi (i svaki sljedeći) posjet?
Ovisi zbog čega je dijete razvilo strah od doktora dentalne medicine. Može biti da je u pitanju samo razvojna faza koja ovisi o dobi djeteta, kada im nije ugodno biti u nepoznatom okruženju, ili je riječ o već prijašnjem negativnom i bolnom iskustvu.
Kako bi prvi, ali i svaki sljedeći posjet bio što bezbolniji, jako je važno od najranije dobi dijete učiti kroz igru (ovisno o dobi) o oralnoj higijeni i provoditi je na njima.
Jako je važno često odlaziti doktoru dentalne medicine kako bi se dijete priviknulo na okruženje unutar ordinacije – i to onda kada je sve u redu s tek izniklim mliječnim zubićima.
Što napraviti ako djeca ne žele otvoriti usta, plaču, bore se? Postoje li neki trikovi?
Glavni trik u takvim situacijama jest da mi kao roditelji kod kuće spriječimo takva ponašanja. To možemo učiniti kroz različite igre, ali najviše pokazati svojim primjerom, jer oni uglavnom sve kopiraju od našeg ponašanja i naših navika. Uz to, važne su i redovite, rane kontrole te prilagodbe u ordinaciji dentalne medicine.
Kao dentalni stručnjaci tijekom obrazovanja učimo o različitim metodama kako pristupiti djeci, ovisno o dobi te njihovom psihičkom i fizičkom razvoju, pa svoj pristup prilagođavamo ovisno o situaciji i djetetu. No, da bi to bilo učinkovito, jako je važna pomoć i suradnja roditelja.
Može li se roditeljski strah prenijeti na djecu? Kako roditelji mogu pomoći, a kako – možda nesvjesno odmoći?
U većini slučajeva to se događa nesvjesno – pričanjem u djetetovoj prisutnosti kako oni nikada ne bi sjeli kod doktora dentalne medicine, kako ga se boje, kako mrze ići kod zubara, kako im je tamo neugodno i bolno.
Ili, ako dijete bude u ordinaciji dentalne medicine, nakon izlaska kažu nešto poput: Bravo, ti si hrabriji od mene, ja to nikad ne bih mogao jer se bojim zubara.
Zato je jako važno ne govoriti takve stvari pred djetetom, već suprotno – važno je naučiti ih kako je normalno da se zubi kontroliraju, da se četkaju, da idemo provjeriti koliko zubića imaju, ima li možda neki gric i grec. Sam rječnik i pojašnjavanja potrebno je prilagoditi njihovom uzrastu.
Kada je pravo vrijeme za prvi pregled? Mnogi čekaju tek kad se pojavi problem.
Dijete bi prvi put trebalo otići doktoru dentalne medicine između šest mjeseci i godinu dana starosti, te redovito nastaviti dolaziti – najviše zbog prilagodbe na prostor, osoblje i naše bijele kute. Upravo zato dijete se može na vrijeme opustiti u našem okruženju, a mi možemo uočiti problem prije nego što zub zaboli.
Najveća greška jest otići u ordinaciju dentalne medicine tek kada nastane problem, tj. kada zub zaboli, a dijete nikada prije nije bilo kod doktora dentalne medicine. Tada je jako teško pristupiti djetetu i pomoći – naravno, jer nas se boji, okruženje mu je nepoznato, strano mu je da mu se nešto radi u ustima, a ujedno osjeća i jaku bol.
Narodna vjerovanja o zubima, poput onog da se mliječni zubići ne trebaju prati jer će ionako ispasti, meni su možda i najstrašnija. Žao mi je da ih i dalje čujem u okruženju roditelja.
Neke skandinavske zemlje, poput Švedske, imaju zakone o dječjem zdravlju i pravima djeteta prema kojima doktori dentalne medicine imaju pravo pozvati socijalnu skrb ukoliko dijete ima često i puno neliječenih karijesa, jer se to smatra zanemarivanjem zdravlja djeteta od strane roditelja.
A što s djecom koja kod kuće odbijaju prati zube? Imate li savjete za mame i tate kako stvoriti dobre navike?
Kako sam sada i ja majka, mogu govoriti iz osobnog iskustva.
Neke stvari, poput mijenjanja pelena, presvlačenja, kupanja i slično, naši mališani baš i ne vole uvijek, ali ih svejedno moramo odraditi. Nećemo ostaviti dijete s pokakanom pelenom ili preskočiti kupanje jer je dijete u fazi kada ne voli vodu – isto je i s pranjem zubića.
Postojat će faza kada im se to neće svidjeti. U mom primjeru ta je faza bila odmah u početku, no uz veliki trud i upornost – sada, nakon godinu i pol, obožava prati zubiće i sam traži četkicu kada vidi nas da peremo zube.
Koje metode mogu pomoći kada dijete ne želi oprati zube ujutro ili prije spavanja?
Dobro je dati djetetu da se malo poigra četkicom, a zatim nakon određenog vremena roditelj treba uzeti četkicu. Najbolje je stati iza djeteta, čvrsto se postaviti (čučnuti na visinu djeteta ili sjesti na stolicu), djetetovu glavu nasloniti na svoju ruku, lagano je podići prema gore kako bi imali vidljiv pristup usnoj šupljini, slobodnom rukom odmaknuti obraz zbog bolje vidljivosti, dok ćemo drugom rukom četkati zube.
Ako to nije moguće zbog prevelike nesuradnje djeteta, postoje metode koje se često koriste kod djece, najčešće kod djece s teškoćama u razvoju.
Primjerice, dvije odrasle osobe sjednu na stolice ili krevet jedno nasuprot drugog, dijete se postavi na njihova koljena tako da je okrenuto licem prema gore, jedna odrasla osoba obgrli i drži ruke i noge, dok druga može pridržavati glavu, odmaknuti obraz i četkati zube. Tako sprječavamo da nam oduzmu četkicu, a mi možemo otvoriti usta, dobiti pristup i oprati zube.
To se radi s iznimno slabom silom, ali je jedna od najboljih metoda jer u vrlo kratkom vremenu možemo kvalitetno očistiti sve zubiće. Koliko god tada pokazivali nezadovoljstvo, vjerujte – vrlo brzo će to shvatiti kao igru i zavoljeti pranje zubića. Također, možete im dati da oni vama peru zube ili nekom plišancu kojeg jako vole.
Do koje starosti roditelji djeci trebaju prati zube?
Ispravno je pustiti dijete da se samo malo poigra četkicom, a zatim roditelj treba uzeti istu četkicu i proći sve zube sa svih strana. To vrijedi od trenutka kada nikne prvi zub pa sve do otprilike osme ili devete godine života.
Roditelji se često previše opuste i već s četiri ili pet godina puste dijete da to radi samo, misleći da ono to zna i može.
No, u toj dobi ih ne puštamo ni da sami obavljaju tuširanje ili veliku nuždu jer im i dalje treba pomoć – a tako je zapravo i s četkanjem zubića.
I za kraj – kakve su dugoročne posljedice ako dijete ne razvije redovitu oralnu higijenu na vrijeme?
Nažalost, ozbiljne. Ako dijete ne razvije redovitu oralnu higijenu i prvi put osjeti bol u ustima bez da je ikada bilo u ordinaciji dentalne medicine, vrlo često će doživjeti dentalnu traumu povezanu s doktorom dentalne medicine i odlaskom kod istog – taj strah može potrajati cijeli život.
Neki ga uspiju prebroditi kada izgrade povjerenje u doktora dentalne medicine, no kod mnogih on ostaje vrlo dugo, što najviše utječe na kvalitetu života kasnije. Takve osobe često nesvjesno skrivaju osmijeh u javnosti, stavljaju ruku na usta jer ih je sram, imaju poteškoća pri žvakanju određene hrane i slično.
