Dragi Papirko, skinula sam ravno 1,5 kilogram u mjesec dana. Kako se zaljubljujem, samo jedem. Kako se sukobljavam s kolegicom, također samo jedem. Grozno se osjećam u svojoj koži i zato od sutra počinjem sa strogom dijetom. Od sutra!

Prvo hladno jutro, nakon toplije jeseni na poslu, odlučila sam provesti printajući savjete za mršavljenje. Potrebne namirnice su bile zeleni čaj, grejp, puno žitarica, tekućine i tijelovježbe (to nema šanse, ma nemam ja vremena za nikakve vježbe).
Čitajući recept za 'stisnuti se', pokraj mene je prošla moja kolegica savršenog izgleda sa mirisnim hamburgerom za doručak.

Iziritirana njenim uživanjem u svakom zalogaju i ispijajući zeleni čaj bez šećera uvjeravala sam se (i tješila) kako će ju to što jede dovesti do infarkta dok ću ja biti potpuno fit...i izgladnjela...  živčana... vječno živčana sa srčanim aritmijama i možda oštećenim bubrezima. Nakon toliko popaljenih žarulja u glavi, poput munje sam se odjednom stvorila u pekari sa hrpom ugljikohidrata u vrećici i sreći u sebi.

Kolač od maka za desert sam smazala doslovno u pola minute. Morate me shvatiti nisam jela normalno punih 24 sata.

>> Jesu li ljubav i posao dvije najbitnije stvari u životu?

Po završetku osobnog domjenka, okrenula sam se poslu završavajući photoshop fotografije spremne za tisak. Umjesto da sam damu za obradu stanjivala, ja sam ju, ajmo reći, napumpala.

Oprostite, nešto vam je na zubima!

Čisto iz znatiželje. I u najkritičnijem dijelu, bokovima, gdje sam se potpuno uživjela, iza sebe sam čula upit 'Oprostite, što to radite kolegice?'

Kako sam se zbrecala iz krila su mi ispale moje štafete, moja peciva.

Okrenula sam se, a iza mene je bio On. Tako predivan s onom neodoljivom jednodnevnom bradicom i pomno raščupanom frizurom gledao me s polunasmješenim punim usnama.

'Ja, ovoga, ja.... ma samo sam... znate... malo sam ju uređivala' – zemljo otvori se!

'Vidim da jeste, ali moram primjetiti u nešto suprotnijem smislu od zadanog', odgovorio je.

'Da, sada ću se ja primiti posla, bez brige, brzo je gotovo', zbunjeno sam okretala naslonjač fotelje i smješkala se.

'Ajde primite se posla, imate rok i.....nešto vam je na zubima, očistite ih'.

MAK! Ne, nije mak, k vragu mak je! Po stoti puta ostavljam dojam žderačice. Ostat ću sama zauvijek. Nabavit ću si 10 mačaka i s njima ostarjeti. Sigurno ne želi imati žensku koja mu pojede i doručak i ručak i večeru i još je k tome musava!

>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje!

Skupljajući peciva s poda, jedno me je pogodilo u čelo. Bilo je to pecivo koje je moja draga kolegica šutirala meni ravno u glavu i nadodala 'Šta je Bucka, pa jedi sa stola kao normalni ljudi, nije li te mama naučila da se s poda ne jede?!' i smijala se...smijala se tako zlobno da sam zamišljala kako joj s gornjeg kata pada radni stol na glavu.

Pokupila sam hranu, stanjila damu za štampu i završetkom radnog vremena otišla doma pripremiti sve potrebno za vjenčanje usred tjedna na kojem sam ja izabrani fotograf.

Isfrustrirana cjelokupnim danom, nabrajajući u sebi i mireći se s nemilosrdnom ljubavi prema hrani kao i sigurno nemilosrdnoj sudbini da me mentor nikada neće niti taknuti, a kamoli ženiti, bližila sam se prema crkvi slikati sretnike!

Da, ustvari ga volim!

Već iz daljine sam primjetila predivan stas mladenke i živčano hodanje gore-dolje i cigaretu. Približavajući joj se, primjetila sam i da joj se ruke tresu...'ma što joj je dovraga...' pomislila sam.

'Oprostite, je li vam dobro', upitala sam zbunjeno.

'Nije.Nije mi dobro. Jeste li sretni sada kada znate odgovor na svoje glupo pitanje? U biti sretni ste i bez odgovora, jer se ne udajete. Slobodni ste. Kao ptičica. Ne morate provesti 50 godina kraj jednog muškarca, svaki dan obavljati jedne te iste kućanske poslove. Uništiti tijelo, jer on hoće djecu i to po mogućnosti mušku. Da, vrlo ste sretni', uzrujano je nabrajala sve ono što ja želim i živčano povlačila dim za dimom.

'Ja samo fotografiram vaše vjenčanje koje je za 20 minuta. Trebali bi krenuti sa slikanjem, pa bih vas zamolila da pozo...'.

'Neću ja nikoga zvati', prekinula me te nastavila histerizirati 'Ovo je bila najveća pogreška u mom životu. Pa pa nisam ja za obiteljski život, pa ne mogu ja to. Njemu se ništa ne mjenja, a meni sve! Ništa od toga, ja ću otići,a vi ćete objasniti gostima i njemu što je bilo.'

'Ja????? Pa ja samo slikam! Nemojte mi to raditi, pa ne mogu ja to!!'

'Da, sad je to kao veći problem, nego da ja odem kažem DA i budem nesretna do kraja života,ha?', unosila mi se živčano u lice.

'Da, je gospođice, iskreno, je. Veći je problem, jer nemate pojma što bih ja dala da sam na vašem mjestu. Pogledajte se! Izgledate fantastično, našli ste (možda) muškarca svog života, zaposleni ste, zdravi, što bi htjeli?! Ja sam na probnom roku s 15 kilograma viška, zaljubljena u šefa zbog kojeg sam u konkurenciji s kolegicom koja jedva čeka da me ponizi pred cijelom redakcijom!

Ne samo da se želim bolje osjećati, već želim i tu toplinu u hladnim noćima, želim to plakanje i smijanje s nekim, želim sve to što je imala moja Julija Roberts

Da, gospođice veći mi je problem, jer na to sve što imam na leđima, ne želim još izlaziti pred nepoznate ljude i obavještavati ih kako ste nezrelo nastupili kao da sam vam najbolja prijateljica koja vas spašava. Osobno me nije briga što ste odlučili i čega se bojite, no ako želite provesti život sami s 1000 mačaka oko sebe samo zato što ne želite da vam se oblik tijela promjeni, tada mi oprostite, ali stvarno niste normalni. I dam se kladiti da vam je (možda) budući suprug fantastična osoba, jer u većini slučajeva takve kao vi pronađu škrinju s blagom.

To je sve od mene i uopće me nije briga hoćete li biti sretni do kraja života ili nesretni, ja samo radim večeras za vas i nipošto ne želim da ubiju glasnika, u ovom slučaju, mene.'

Nakon mojih riječi izgovorenih kao nuspojava živčanog sloma zbog cijelokupnog dana, mladenka je zašutjela. Sjela je i bacila cigaretu te briznula u plač.

'Dobro, što je sad?!Što sad plačete?!', stvarno me izludjela

'Imate pravo, sva polja su mi dobitna. I ljubavno polje kao i poslovno i zdravstveno. Strah me je donositi ovakvu odluku koja je za cijeli život. Nemam niti jedan dovoljan argument s kojim bih se uvjerila da je to to, znate. Nije to lako. Mislim, vezati se za cijeli život.'

'Znam da nije, mislim ne znam, ali pretpostavljam. Pa ne znam, volite li ga uopće?'

'Ne znam što osjećam trenutno. Znam samo da se volim probuditi uz njega, volim hladne noći koje me natjeraju da se stisnem uz njega te da osjetim toplinu i sigurnost, volim dijeliti s njim lijepe vijesti kao i one ružne, volim plakati i smijati se s njim. Ako je to ljubav tada ga volim. Da, ustvari, volim ga.' nasmijala se i zagrlila me. 'Inače sam jako čvrsta, ne znam što mi se dogodilo, rekla je.

'Ne znam, vjerojatno pms...ajde po svog muškarca da krenemo s poslom.'

Fotografije su bile fantastične.

Odgovori koje želimo slušati do kraja života

Na povratku doma sam dobila volju izgubiti nepažnjom nagomilane kilograme, jer sam sada imala pravi razlog za to. Ne samo da se želim bolje fizički osjećati, već želim i ja tu toplinu u hladnim noćima, želim to plakanje i smijanje s nekim (s mentorom/šefom)... želim sve to što je imala moja Julija Roberts (ne)odbjegla nevjesta.

Ulaskom u stan nakon napornog dana i večeri, mentorovu sliku zaljepila sam na frižider (pokraj slike Kevina Costnera u tajicama, bez tajica, s majicom, bez majice...) te onako izgladnjela grickala mrkvu gledajući ga. Pokraj njegove slike sam zaljepila vizitku tvrtke u kojoj sam na probnom roku.

Ukoliko osvojim to dvoje, obećajem da nikada neću ispred crkve plakati i zapitati se koliko je ispravna moja odluka. Ja ću jednostavno znati, jer se borim za nešto i kada se izborim neće biti pitanja, tada će nastupiti samo odgovori. Oni odgovori koje ja želim slušati do kraja života.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju