I dobiti posao. Posao. Nekako mi je ta riječ potpuno negdje iza moždanih vijuga otkako sam otkrila novu riječ. Ljubav. Ah, ta ljubav. Ah, ti blagdani! Ah taj stol i te kalorije! Ah sve to skupa!
Božićni domjenak na poslu je većini ljudi fantastičan razlog za druženje s kolegama i pričanje o poluprivatnim stvarima o kojima u osmosatnom radnom vremenu nisu stigli popričati.
Onoj manjini taj isti domjenak više predstavlja problem nego zabavu. U toj manjini se nalazi i moja malenkost. Sa svojih 15 kilograma (točnije 14,5 kilogramag viška) sa svakog blagdanskog pladnja mi se nasmiješi čokoladni kolač, namigne pećenica i priziva francuska salata. U to doba godine, osjećam se tako prijateljski povezana s hranom da doslovno bakalar pitam kako izgledam prije večernjeg izlaska.
>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje!
Kako sam u sukobu s kolegicom Zlicom i u ljubavnom imaginarnom zanosu s Mentorom, taj pregršt kalorijskih iskušenja zamjenila sam s limunom koji sam skinula s ribe, dekorativnom mrkvom i celerom.. mislila sam objedovati i grožđe, ali Mentor me, nakon što sam ga stavila u usta, opomenuo da je plastično.
Kad je želudac poluprazan, širite i dobivate loše vibracije. Tako sam i ja privukla Zlicu koja je jedva dočekala da ispred mene isprobava kalorijske bombe i maše kukovima koji očigledno nisu bili umjetni. I to sve, naravno, radi s namjerom da me isprovocira.
'Netko nam je loše volje' naježila sam se šapatom u uho i tim nevjerojatnim, seksipilnim i savršenim dubokim glasom Mentora.
'Ja? Ma ne nikako. Sve je ovo meni potpuno novo, a ja sam sramežljiva, pa se držim postrani'.
'Vi sramežljivi? Hm, zanimljivo, to nisam primjetio. Iskreno, niti ja ne volim ovakve skupove. Sa svima moram biti dobar, a pola ih baš ne simpatiziram ili ih uopće ne poznajem. Nego, htio sam vas pitati, što radite na Badnjak?'
'Provest ću ga s obitelji. Zašto?' ispalila sam odgovor kao iz topa.
'Lijepo. Ma ništa eto tako, mislio sam ako ste sami kao i ja da ga provedemo zajedno, no kako je Božić obiteljski blagdan, logično je da ćete biti s obitelji.'
'Jesam li rekla da ću Badnjak provesti s obitelji? Hahaha, ma ne. Šalila sam se. Doma sa. Potpuno sama. Milijun posto maksimalno sama.'
Obitelj?! Ma oni neće niti primjetiti da me nema. Mama će glavom probiti strop od sreće kada čuje da sam s muškarcem za Badnjak. Već me par puta u posjetama doma terorizirala da joj priznam kako se nisam udebljala već da sam trudna.
Po njezinoj računici nosim dijete oko godinu dana, još malo pa kao slon, no nada umire zadnja.
Oduševljenju neće biti kraja. Ni njezinom, a pogotovo mom!
Kaos prije njegovog dolaska!
Najseksipilnije donje rublje koje imam je... nemojmo se zavaravati, nemam ga uopće, no neću ga zaskočiti odmah prvu večer. Moram biti dama, ja to ustvari i jesam.... možda.
Crna koktel haljina koja nema baš elastina, ali je fantastična i jedva ju mogu zakopčati.... da to uzimam. I za kraj, imela na ulaznim vratima. Stari moj, ideš ravno u ljubavno minsko polje. To je to.
Zvono na vratima je izazvalo navalu adrenalina. Potrčala sam i ushićeno otvorila vrata dok je na pragu stajao 40 godina stariji susjed (djelom prevertit) i prvo što je rekao bilo je 'Mmmmmm imela.. dođi mala da te ljubim'. Nisam se niti snašla, on me je već pritisnuo i primio za stražnjicu dok je iza njega stajao Mentor. MENTOR!!!!!!
'Došao sam u nezgodnom trenutku' zbunjeno je upitao.
'Ne, ovoga, susjed pati od alzheimera pa se zabunio za ulaz. Mislio je da sam ja njegova gospođa.. hahah... koja zabuna, ha?'
Vraćajući se u stan, pala mi je imela na glavu i istog trena sam ju šutirala nogom u suprotni zid. Glupost, imele su glupost!
Popravila sam se i krenula u dnevnu sobu te vidjela najljepši prizor na svijetu. Njega na mojoj fotelji s daljinskim upravljačem u ruci. Moj daljinski mu odgovara kao i savršeni zaručnički prsten na ženi.
Šampanjac (na akciji iz obližnjeg prodajnog centra, ja sam na probnom, ne radim, meni je luksuz ravan dobitku jackpota) i dvije čaše koje su se skupa sa mnom približavale njegovoj fotelji.
Natočila sam šampanjac, sjela i čulo se krc krrrrrrc... dok je on stisnuo MUTE na tv-u... i tako čuo kako je moja savršena haljina pukla po šavu na stražnjici.
Pravila sam se kao da se ništa nije dogodilo dok je u meni bio vatromet.
'Što ti je to po vratu?' upitao me. Pogledala sam se u posudu za šampanjac i vidjela crvene fleke koje mi izbiju baš uvijek kad sam ljuta ili imam tremu.
'Alergična sam na tkaninu ove garniture, pa kad god sjednem osipam se.' (daj tuko, možeš ti i bolje od toga) pomislila sam si, ali nisam mogla bolje u tom trenutku.
'Širi ti se na lice, ne izgleda dobro. Hoćeš da te odvezem na hitnu?' Zabrinuo se.
'Ma ne, kakva hitna. Proći će. Ne želim se pomaknuti s ovog mjesta.... toliko mi je ugodno.... kao nikada!' normalno da se neću dignuti niti da mi život ovisi o tome!
Ne želim da pamti Badnjak po mojim bijelim gaćama ispod puknute haljine na stražnjici.
Nakon određenog vremena, sa šampanjca smo prešli na bijelo vino, osip se povukao, on se privukao, sat je otkucao ponoć.
Taman kada je za čestitku trebao stići poljubac, u stan je uletjela Iva s dvije djevojke koje je pobrala usput.
'Sretan Božić dragaaaaaa!!!'
'Vuhuuuuuuu!!!!' pomislila sam, ako je ovo sretno, e pa što je onda nesretno.
Iako mi je najbolja prijateljica koja se može svrstati u titulu sestre, ovo je bilo za istjerati van.
No, ona ipak nije otišla doma, već je ostala s nama i pričala kako moja debljina ustvari nije ona klasična i kako ja uopće ne jedem i da sam kao dijete bila debeljuca te je tako tu cijelu priču zaokružila da imam poremećaj uz koji se izgleda ne može smršaviti.
'Ali ona je najljepša i najbolja osoba koju ja znam stari moj', nadodala je na kraju svoje dijagnoze. Pih, kao da je to nešto i značilo nakon svih riječi!
Sat je otkucao 3 sata poslije ponoći, osip je buknuo, on se odmaknuo. Djevojke su napustile moju rezidenciju i mi smo ostali sami.
Ja i dalje u poderanoj haljini za koju više nisam niti marila i on koji je presramežljiv za muškarca ili preizgubljen u prostoru i vremenu. Svejedno nakon tišine, zavalio se na naslonjač i rekao:
'Suluda noć. Nimalo blažena i mirna. Suprotno od onoga što sam zamišljao da će biti. Tako je valjda s tobom. Ti si apsolutno sve suprotno od onoga što sam htio i zapravo je suludo da na kraju, ja ...... baš želim tebe.'
Recimo to ovako: da mi je netko u tom trenutku sa šiljastom petom stao na nogu te udubljivao petu u istu, ne bih ništa osjetila.
'Da u biti tko bi želio žensku sa poderanom haljinom na Badnju noć i sa prijateljicom koja to objašnjava kao pore', zaustavio me i poljubio.
'Prave riječi kao i prava dijela u pravo vrijeme ti nisu jača strana, ha?' rekao je nakon poljubca.
Vratimo se na početak. Imala sam tri želje. Prva je bila poljubiti nekoga ispod imele, druga poljubiti nekoga za Novu godinu i treća ljubiti nekoga svaki dan.
U navedenim željama nisam spomenula poljubac za Božić, pa me možda baš ta skromnost ili pak nemogućnost želje dovela do istoga.
'I gdje si za doček Nove?' upitala sam ga. 'Tamo gdje si i ti', odgovorio je.
'Za švedskim stolom?', upitala sam. 'Za švedskim stolom', odgovorio je.
Bez obzira na kaotičnost cjelokupne večeri, meni je Djed Božićnjak donio ono što većina zaboravi zatražiti, a to je... ljubav.
