Hm, nećemo sada o tome. Osjećam se divno! Još samo da dobijem više taj posao! Ipak dok ja imam dupli prekrivač, dodatne papuče i tamno plavu četkicu za MUŠKARCA, iskreno, posao me trenutno toliko i ne brine. Potpuno sam omamljena!
Probudila sam se prije njega, podbočila se i gledala ga kako mirno spava. Nisam mogla vjerovati da se prije samo tjedan dana činio kao nedokučiva želja u mom životu, a jutros je tu kraj mene. U istom krevetu, pod istim prekrivačem.
Ta pomisao mi je probudila osmjeh na lice dok sam ga gledala. Otvorio je oči i splašio se. Nije to baš bila reakcija koju sam očekivala od njega kada me ugleda, no s obzirom da sam izgledala više kao manijakalna ličnost nego kao raznježena djevojka, takva reakcija je bila sasvim očekivana.
>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje!
Zajedničko buđenje nije niti približno lijepo kao zajednički odlazak na posao i držanje za ruke. Zadnji muškarac koji me primio za ruku je bio moj tata kada me je prije dvije godine vodio preko ceste ne shvaćajući da sam odrasla.
Ispred zgrade redakcije naišli smo na Zlicu. Naglo je ispustio moju ruku čim ju je vidio. Ostala sam šokirana i pokušala shvatiti što se dogodilo dok je on njoj otvarao vrata zgrade i s njom krenuo prema svom uredu.
Nisam htjela raspravljati o tome što se dogodilo na poslu, kao što ne želim započeti svađu rano ujutro i Zlici dati povoda za sreću. A ne ne, ja ću vratiti istom mjerom.
Dokoturala sam se na stolici do kolege novinara (prije toga raskopčala košulju do finog dekoltea) i ispitivala gluposti vrteći olovku u kosi lagano se smješkajući.
'Tu kemijsku što imaš, pušta li tintu?' upitala sam šapatom bitno da se nešto pita i da Mentor to vidi.
'Molim?' zatražio je da ponovim pitanje.
Pogledala sam Mentora koji je gledao sa čuđenjem prema meni, te se važno nagnula naslonjačem unatrag kako bih mu ponovila pitanje. U tom trenu se nestabilna stolica zaklimala i prevrnula skupa sa mnom i s olovkom zapletenom u kosi.
'Daj da ti pomognem i što si me ono pitala, nisam te čuo?' kolega se dignuo, neuspješno suzdržavajući se od smijeha, a Mentor je sad već ljutito gledao prema meni.
'Ne treba, makni se. Pitala sam te pušta li ti ta prokleta kemijska tintu. I nemoj mi se više upucavati. Ne zanimaš me.'
Rekla sam odvažno kako bih ispala nevinašce i žrtva, a ne ljubomorni osvetnik.
>> Izbacite uljeza: Kilogrami, muškarac ili posao
>> Ozbiljan posao nas veže istim okovima kao i brak
'Ubuduće ćemo ti nabaviti stolicu od čelika, ove valjda idu po kilaži' sva vesela iskomentirala je Zlica.
Nisam ništa rekla, prekrižila sam očima, iskreveljila se ponavljajući njezinu rečenicu i nastavila pisati.
Mentor je prošao pokraj mene ne doživljavajući me apsolutno nimalo. Na njegovom povratku brzo sam se okrenula i glumila vrlo zaposlenu osobu.
Osjetila sam toplinu njegovog prisutstva i dah.Topao dah na vratu me ponovno vratio u ljubavno gnijezdo. Zažmirila sam i nasmijala se od miline te okrenula kako bih ga pogledala. Kada sam otvorila oči, ugledala sam ogromna dva crna oka i jednu obrvu koja ih prekriva te par dlaka koje su uspravno virile iz nosa koji je asocirao na papriku. I to papriku baburu. Onu crvenu veliku.
'Za dva dana vam ističe probni rok i onda ćemo vidjeti što ćemo dalje. Jasno? Jel to jasno kolegice?' upitao me vrlo oštro i ozbiljno.
'Jasno mi je šefe, dat ću sve od sebe', odgovorila sam zamuckivajući
'Pssss....psss...' dozivala sam Mentora koji se nije obazirao, pa sam se odlučila baciti mu olovku na stol ne bi li barem dignuo pogled. Olovka ga je pogodila ravno u čelo na što je iskomentirao da se smirim i pozvao me u kuhinju.
'Ja da se smirim?!JA?!?!?!?' poludjela sam, ustala se i govor je krenuo.
'Ignoriraš me cijelo jutro, prešli smo pola grada držeći se za ruku, ma k vragu proveli smo cijelu noć i blagdane zajedno, a sada me ne znaš. Bila sam glupa što sam uopće pomislila da bi bio sa mnom.'
Nakon što sam to izgovorila u kuhinju je došla Zlica i ubacila se
'Aleluja' na zadnje riječi.
'A ti... ti zmijo, ti ti hodajuće zlo, slavit ću dan kad te ne budem više vidjela! Taj dan ću si zaokružiti crvenim flomasterom na kalendaru i proglasiti ga blagdanom! Uzmi si ovog miša... ovog mekušca. Dosta mi vas je oboje'.
Izašla sam iz kuhinje vidno uzrujana i sjela za svoj stol. U želji da se smirim i ne razmišljam niti o sebi, mentoru i svemu ovome, Veliki šef je došao po mene kako bi sa mnom obavio razgovor u svom uredu.
'Slušajte, rekao sam dva dana. Ništa od toga. Recesija je, ne možemo primiti nikoga na vaše radno mjesto, pa ni vas. I vidim da ste u bliskom odnosu s mentorom. To naša firma ne tolerira. Nikakve ljubavi, ništa. Bilo mi je drago što ste nam uletjela kada smo imali najviše posla i pokazala se sposobnom za ovaj rad. To je sve. Možete ići.'
Bez riječi sam se ustala i otišla po stvari. Zlici sam prolila (sasvim slučajno) vodu po stolu i iscjedila tintu na stolicu. Čisto da ne ostanem dužna nikome.
Mentora nisam niti pogledala.
Izlaskom iz zgrade, sjela sam na obližnju klupu i gledala u prazno. Nakon 2 sata sjedanja odlučila sam ostati na klupi još dodatnih 2 sata ne bih li došla do zaključka zašto se to sve danas dogodilo. Kada sam napokon došla k sebi ispred mene se stvorio Mentor.
'Žao mi je zbog posla' rekao je.
'I meni je žao i zbog posla i zbog tebe. Ti mi nikako nisi trebao u životu. Profućkala sam jedinu priliku za posao. Zašto mi nisi rekao da se ne toleriraju veze među službenicima? Zašto sam opet ispala totalna budala?'
'Znam, ja ispao sam budala..' '...idiot...' ubacila sam se, ....svinja...' nastavio je ,...turboidiot i turbosvinja...' ponovno sam se ubacila, ... dobro ne moraš me više častiti, to je to.
Gledaj, ja uistinu želim biti s tobom. Ne da mi se opravdavati za ovo danas, mogu samo reći da se neće ponoviti. Mislim, tehnički i ne može. Nisi dobila otkaz samo radi mene i našeg odnosa. Čim si se pojavila, znao sam da nećeš ostati raditi, jer firma nije dobrostojeća, no trebao im je netko u tom razdoblju do blagdana, jer je tada najviše posla. Nisam ti to mogao reći, jer sam se zaljubljivao u tvoju nespretnost i simpatičnost i nisam htio da odeš. Ti sada radi što god hoćeš, ali ja znam da želim ostati s tobom. Oprosti za sve redom objašnjeno.'
'Ti si... ti si... ti si odvratan. No radije bih bila sa odvratnim, sebičnim i zaljubljenim muškarcem, nego iz ponosa sa sobom kao odvratnom, (trenutno) neuspješnom zaljubljenom ženom.'
Kažu ljudi 'tko nema sreće u kartama, ima u ljubavi'. Ako već ne mogu uživati na poslu, tko sam ja da si zabranim uživanje u ljubavi?
Novu priliku za zaposlenje ću si pronaći već idući tjedan, a ovakvog mentora možda više nikada.
Stoga, krenuli smo doma, jer doma nas čeka dupli prekrivač, dodatne papuče i tamno plava četkica za MUŠKARCA, iskreno, posao me trenutno toliko i ne brine.
