Prije četiri godine, kada smo razgovarali s vama za M&B, bili ste već mama dvoje vesele djece – Vita i Marije Lorete, živjeli ste u malom, podstanarskom stanu i radili punom parom. Što se od tada promijenilo u vašem životu, osim što ste i treći put postali majkom?
Lete mi, lete, dvadesete (he-he), sretna kuća puna smijeha i svakodnevnih briga po kojima se vjerujem ne razlikujem od drugih mladih mama, ono je što čini moju svakodnevnicu. Da, četiri godine poslije mogu reći kako sam zrelija kao majka i kao osoba i kako se učim iz dana u dan odrastati zajedno s moja tri blaga i blagoslova. Još uvijek smo u podstanarskom stanu, ali za sobu većem, zasada smo sretni i uživamo u našoj podstanarskoj oazi. Stanujemo u stanu u obiteljskoj kući, imamo sreću da se nalazimo u mirnoj ulici prepunoj djece gdje Vito, Maria i Marko svakodnevno uživaju u svim blagodatima djetinjstva. Igre na ulici ne nedostaje, a najviše ih vesele okupljanja kod nas doma kad pozivamo ekipu iz ulice na palačinke, trenutno je u planu pidžama party... Uglavnom sam djeci na raspolaganju dan i noć, i moram priznati da uživam u tomu, ali me veseli i pomisao na povratak na posao, no ima vremena. Vito je od jeseni školarac tako da slatkih briga neće nedostajati...
Cijelu treću trudnoću očekivali ste curicu, no iznenadio vas je dječačić. Sve je bilo spremno za curicu, pa i ime. Koliko ste i kako, nakon općeg iznenađenja što ste rodili sina, birali ime?
Za prvih dvoje djece nismo željeli znati spol, ali intuitivno smo slutili. Za treće smo dijete u jednom trenutku pokušali saznati – očito smo gledali kroz ružičaste naočale i prihvatili zdravo za gotovo. Bili smo iznenađeni, iako je spol najmanje bitan, jer u trenutku porođaja mislite samo na jedno: da rodite zdravo dijete. I rodio se Marko, koji nam je doista priuštio iznenađenje. Suprugovu zbunjenost u trenutku kada su mu priopćili vijest ublažili su Vito i Maria: njima je najveća briga bila kako ćemo braci dati ime. No već to poslijepodne Vito je svima u ulici s veseljem priopćio kako je dobio brata Marka, i eto i imena.
S troje djece, možemo reći da ste 'uhodana' mama. S obzirom na to da vam je sve otprije poznato, je li vam s te strane lakše?
Lakše je, jer prvotnog straha od neznanja nema, iako je majčinski instinkt vjerujem ono s čime se svaka žena rađa pa se vodim za njime od prvog trenutka kada sam postala mama. No isto tako svako dijete je jedan novi svijet, novo upoznavanje jednog bića kojemu se morate prilagoditi, i naravno da je lakše kada imate iskustva, ali uvijek sve iznova učite. Vito je bio mirna, iznimno razumna beba, imao je 18 mjeseci kada je Maria došla na svijet i unatoč muci s njezinim nespavanjem zbog kolika koje su je mučile puna četiri mjeseca, sumnjam da bi takav tempo izdržali da je Vito bio osebujnijeg karaktera kao što je Marko. Sada su mi sve brige nekako slađe, čak nije u pitanju samo iskustvo, nego i neopisiva lakoća izlaženja na kraj sa svim poteškoćama zahvaljujući interakciji, ljubavi između Vite, Marije i Marka.
Kakvog su karaktera vaša djeca? Slažu li se međusobno?
Svatko od njih je poseban i koliko god ima sličnosti među njima, toliko su individualci i neusporedivi. Vito je strpljiv i tolerantan, trenutno je okupiran crtanjem, što mu je velika strast i očito talent. Maria je dama u svakom smislu te riječi, zaigrana i često okupirana maštanjima, sada uvježbava neke plesne pokrete. Marko ih prati u stopu i gura se da i on radi isto što i oni, oponaša ih, iako su njegova najveća ljubav lopta i tatina pjesma.
Je li vam lakše otkako su Vito i Maria Loreta u vrtiću?
Vito je u vrtić krenuo s dvije godine, do tada smo neko vrijeme imali tetu čuvalicu jer sam se ja bila vratila na posao kada je Vito imao šest mjeseci. Uslijedio je porodiljni pa je bio doma sa mnom. Marija je s godinu i devet mjeseci krenula u vrtić, koji su oboje odlično prihvatili. Nismo imali ozbiljnih problema s bolestima, osim laganih vrtićkih viroza. Moram priznati da je za to zaslužna i naša savjesna pedijatrica dr. Puževski. Stajališta sam da je dijete poželjno dati u vrtić, naravno da je to i neizbježno kada oboje roditelja rade, no jedino što mogu sa sigurnošću reći je da su Vito i Maria presretni u vrtiću Siget: imaju predivne tete i doma se vraćaju ispunjeni radošću, a to je najvažnije.
Pomognu li vam koji put Vito ili Maria, kao stariji brat i sestra, oko Marka?
Ni suprug ni ja ne želimo da Marko kao najmlađi njima bude obaveza, imaju pravo na svoju slobodu i djetinjstvo, odgovorni su kada je u pitanju par minuta dok mama završi ručak ili pospremi stol. Nije im potrebno posebno naglašavati da se igraju s Markom, nego to i sami s radošću čine, zaštitnički se ponašaju prema njemu i jako se vole.
Kako biste, u jednoj rečenici, opisali svoju obitelj?
Blagoslovljena, sretna i zdrava.
Kaže se kako je puna kuća djece – puno srce. Je li to istina?
Naravno da je istina. Nema veće sreće od kuće koja odjekuje dječjim veseljem i smijehom.
Izgledate odlično, kao i uvijek. Koja je vaša tajna povratka u formu? Dobri geni ili često trčanje za djecom, skupljanje igračaka s poda i ostale sitnice koje čine majčinstvo zanimljivim?
Kombinacija jednog i drugog, a trenutno mi je na prvom mjestu zdrava prehrana: kuham svaki dan i trudim se što više hraniti u skladu s načelima zdrave prehrane. Kako još uvijek dojim Marka, vjerujem kako je i to jedan od faktora dobre linije. Moram priznati da osjećam kako je mom tijelu potrebna tjelovježba, no kako nemam vremena za odlaske na tjelovježbu, trudim se što više pješačiti, a nadam se kako ću u svoj raspored uklopiti i trčanje.
>> Najljepši blagdani u domu zvijezda Nove TV
Vraćanje na posao s troje djece kod kuće nije nimalo laka odluka. Kako ćete usklađivati majčinske s poslovnim obvezama?
Sada mudrija i iskusnija vjerujem kako ću lakše izbalansirati jedne i druge obaveze, imam potrebu i želju za poslovnim usavršavanjem, iako je obitelj moj prioritet.
Već vas dugo nismo vidjeli na malim ekranima. Kada vas možemo očekivati na Novoj TV?
Nakon promidžbenog programa...
