No kao i svaki blagdan, i ovaj ima svoju drugu stranu, i to onu o kojoj se rijetko govori, posebno na društvenim mrežama i u medijima. Majčin dan, koliko god bio lijep i važan, može za mnoge žene biti i bolan podsjetnik. Podsjetnik na ono što nemaju, što su izgubile, što nikad neće imati ili što još uvijek čekaju.
U kulturi koja uzdiže majčinstvo na pijedestal, zaboravljamo na tihu većinu – na žene koje se ne uklapaju u idealiziranu sliku sretne majke s djetetom u naručju. Upravo njima treba prostor, razumijevanje i priznanje, osobito na dan poput ovog.
Žene koje se bore s neplodnošću
Problemi s (ne)plodnošću nisu rijetkost. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, svaka šesta osoba u reproduktivnoj dobi suočava se s nekom vrstom problema s plodnošću. Unatoč tome, o toj se temi i dalje govori šapatom, a žene koje prolaze kroz postupke potpomognute oplodnje često ostaju same u svojim borbama, razgovarajući pritom tek s onima koje upoznaju na bolničkim hodnicima, onima koje prolaze sličnu priču kao i one.
Majčin dan često je čak emotivniji za one koje nisu majke.
Svaki Majčin dan za njih može biti okidač. Podsjetnik da kalendar neumoljivo ide naprijed, da su još jedanput bezuspješno prošle kroz ciklus, da hormoni i nada više bole nego ikad.
Mnoge žene priznaju da se na Majčin dan povlače, gase društvene mreže, izbjegavaju obiteljska okupljanja jer je previše – previše beba, previše priča, previše pogleda koji neumjesno pitaju: "A ti? Kad ćeš ti?"
U toj tišini treba biti više razumijevanja i manje pritiska. Društvo često banalizira ove borbe savjetima poput "Opusti se i dogodit će se", umjesto da ponudi autentičnu podršku i poštovanje prema toj emocionalno i fizički iscrpljujućoj borbi.
I da, pritom zaboravljamo mušku ulogu u tome. Vrlo često je njihovo zdravstveno stanje uzrok nemogućnosti začeća, a o tome gotovo da se i ne govori.
Žene koje su izgubile dijete
Smrt djeteta, bilo tijekom trudnoće, pri porodu ili nakon rođenja, jedna je od najdubljih trauma koju žena može doživjeti. Ta vrsta gubitka ne nestaje, ne zacjeljuje, ne prestaje boljeti.
Za mnoge žene koje su izgubile dijete, Majčin dan nosi ambivalentne emocije. One jesu majke – iako u rukama ne drže dijete. Njihovo majčinstvo nije prestalo onog trenutka kad je srce prestalo kucati. Ono i dalje postoji u sjećanjima, u ljubavi koja nikada nije nestala, u tisuću "što bi bilo kad bi bilo" misli.
Društvo često ne zna kako im pristupiti. Neke žene čuju rečenice poput "Još si mlada, imat ćeš drugo dijete", kao da se bol može zamijeniti. Drugi pak potpuno ignoriraju njihovu tugu, izbjegavaju razgovor jer ne znaju što reći.
No ponekad je dovoljno samo priznanje. Samo reći: "Vidim te. I tvoje majčinstvo postoji, iako nije onakvo kakvo si zamišljala."
Žene koje su odlučile ne biti majke
U svijetu koji često majčinstvo poistovjećuje s ispunjenjem ženstvenosti, one koje svjesno odaberu drugačiji životni put često nailaze na nerazumijevanje.
Žene koje ne žele djecu nazivaju se sebičnima, nezrelim, optužuju ih da će se pokajati. Rijetko se priznaje da iza takve odluke stoji duboko promišljanje, samopouzdanje i hrabrost da se živi život u skladu s vlastitim vrijednostima. Štoviše, vrlo često je ta odluka mnogo promišljenija od one da se bude majka.
Majčin dan za te žene može biti dan kada se ponovno osjećaju isključeno. U razgovorima za stolom, u reklamama koje glorificiraju majčinstvo, u pogledima punima sažaljenja. Kao da nisu dovoljno žene jer nisu majke.
No njihova vrijednost nije određena reproduktivnom ulogom. One grade karijere, njeguju odnose, brinu o prijateljima, obitelji, zajednici. One su prisutne, važne i potpune. Majčinstvo nije jedini put do smislenog života.
Žene koje su željele, ali nisu postale majke
Posebno su nevidljive one koje su godinama priželjkivale djecu, ali okolnosti nisu bile na njihovoj strani. Možda nikada nisu upoznale odgovarajućeg partnera. Možda nisu imale financijske ili uvjete. Možda su jednostavno koračale kroz život misleći da ima još dovoljno godina ispred njih. One koje nikada nisu ni došle u situaciju da s nekim planiraju dijete jer nijednom muškarcu nisu dovoljno vjerovale. Vrlo često one uopće ni ne znaju mogu li imati dijete ili ne, jer se u proces pretraga i liječenja preko HZZO-a može krenuti tek nakon godinu dana aktivnog pokušavanja.
Za njih je Majčin dan težak podsjetnik na ono što nije bilo. Na propuštene prilike, na godine čekanja, na tihe snove koji su ostali nerealizirani. Mnoge od njih nose tugu koju nikome ne priznaju jer se čini "neopipljivom".
Društvo često govori o majčinstvu kao o izboru, ali zaboravlja da izbor nije uvijek moguć. Neke žene jednostavno nisu imale šansu. One zaslužuju prostor za tugu, ali i priznanje za sve ono što jesu, neovisno o majčinskoj ulozi.
Žene koje majčinstvo žive na drugačiji način
Nisu sve majke biološke. Neke su udomiteljice, posvojiteljice, skrbnice. Neke su odgajale djecu svojih partnera. Neke su bile ključna figura u životu nećaka, prijateljičine djece, učenika.
One nisu uvijek formalno priznate kao majke, ali su pružile ljubav, sigurnost, nježnost. I one zaslužuju da ih se vidi, osobito na dan poput ovog. Majčinstvo nije samo biološka funkcija – ono je odnos, predanost i svakodnevna briga.
Što možemo učiniti kao društvo?
Umjesto da Majčin dan bude dan isključivosti, možemo ga učiniti inkluzivnijim. To ne znači da prestajemo slaviti mame, nego da širimo pogled, otvaramo srce i uvažavamo sve nijanse iskustava žena.
Majčinstvo je važno. Vrijedno je slavlja. No nije jedini put do ljubavi, ispunjenja i značenja.
Postoje žene koje su svakodnevno majke – ljubavlju, podrškom, snagom – iako možda nikada nisu rodile.Postoje žene koje tuguju jer nisu postale ono što su silno željele. Postoje one koje su majke bez djeteta. One koje nikad nisu planirale biti majke. One koje su izgubile dijete. I one koje su odlučile voljeti sebe i druge na drugačiji način.
Ove nedjelje, dok darujete cvijeće i slavite, sjetite se i njih. U tišini, u poštovanju, u empatiji. Jer druga strana majčinstva nije ništa manje stvarna – samo je tiša.
