Nije novost da se, uslijed rastave braka, dijele stanovi, automobili ili štednja, ali danas se sve češće parovi pitaju što ako dođe do toga da moraju podijeliti – ravnopravnog člana obitelji.
Zato posljednjih godina u svijetu raste trend takozvanog pet-nupa, svojevrsnog predbračnog ili partnerskog ugovora koji unaprijed definira tko zadržava ljubimca ako dođe do prekida. I dok se mnogima čini pretjeranim razmišljati o tome dok je veza stabilna, odvjetnici poručuju – upravo to je najbolji trenutak.
U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu predbračni ugovori za ljubimce više nisu rijetkost, a sve češće ih sklapaju mlađi parovi, pogotovo oni koji ljubimce zaista doživljavaju kao članove obitelji.
No što je s Hrvatskom?
Pitali smo odvjetnika Stjepka Medveda i istražili kako hrvatski zakon gleda na našeg četveronožnog člana obitelji – i može li pet-nup doista pomoći.
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, životinje pravno imaju status stvari. To zvuči hladno, ali znači sljedeće: u razvodu braka, ako par ne postigne sporazum, pas se dijeli kao dio bračne stečevine.
Vlasništvo psa rješavalo bi se u klasičnoj parnici gdje bi se po potrebi saslušavali svjedoci, utvrđivalo kome će pas pripasti, a druga bi strana najvjerojatnije dobila novčanu naknadu u visini polovine vrijednosti psa, ako je riječ o rasnoj životinji, objašnjava odvjetnik Medved.
Drugim riječima: sud će ljubimca dodijeliti samo jednoj osobi, a drugoj – novac. Emocije se u pravilu ne razmatraju.
Kako nam je objasnio pravni stručnjak, kod nas vlasnik psa može biti samo jedna osoba, i to ona koja je navedena u veterinarskoj knjižici ili putovnici.
Ali postoje iznimke:
- ako je pas kupljen prije braka, vlasnik je osoba upisana u knjižici
- ako je pas kupljen tijekom braka, pas se smatra bračnom stečevinom, bez obzira na to tko je upisan kao vlasnik
- također, ako ste ljubimca naslijedili, što je vrlo česta situacija, neovisno o trenu nasljeđivanja, prije ili tijekom braka, taj pas će biti vaša osobna imovina i neće predstavljati bračnu stečevinu, objasnili su nam.
To znači da će u slučaju razvoda ljubimca morati podijeliti ili dodijeliti jednom partneru, a drugi može tražiti naknadu – osim ako partneri imaju sporazum.
Što ako je par u vezi?
Ako je par u izvanbračnoj zajednici, vrijede ista pravila kao za slučaj da su bili u braku. Ako se radi o kraćoj vezi, ljubimac ide onomu tko ga je platio ili tko je upisan kao vlasnik u papirima ako je riječ o udomljavanju. Ovdje bi sud vjerojatno uzeo u obzir i tko se više brinuo o psu. Treba napomenuti da nema čarobne formule, već da bi sud procijenio na individualnom slučaju.
Odvjetnici se slažu: bilo kakav sporazum, pa i onaj na salveti bolji je od nikakvog
Mislim da je svaki predbračni dobar, uključujući i taj za pse. To je jednostavno sredstvo koje omogućava kasnije mirnije rješenje spora i sprječava nesuglasice i sudske i odvjetničke troškove, kaže Medved.
A što ako je pas udomljen?
To je česta zabluda: mnogi misle da ako je pas udomljen iz skloništa, partneri imaju jednako pravo na njega. Ali prema hrvatskom pravu, vrijedi isto pravilo kao i pri kupnji:
Ako je pas udomljen prije braka, ljubimac je osobna imovina one osobe čije ime stoji u potvrdi o udomljavanju, mikročipu i veterinarskoj dokumentaciji. Ako je to slučaj za vrijeme braka, pravno to znači da je taj pas bračna stečevina, bez obzira na to čije je ime upisano u dokumente. Sud tada odlučuje kojem će partneru pas pripasti.
Važno je dogovoriti se dok ste sretni – ne kad je kasno
Stručnjaci upozoravaju da je najgore vrijeme za dogovore – kad par već prekida. Tada emocije, inat i povrijeđenost preuzimaju svaku raspravu.
Pet-nup se radi iz ljubavi prema ljubimcu, a ne iz nepovjerenja prema partneru. To je zapravo najbolji način da osigurate da će vaš pas, mačka ili papiga imati stabilan i siguran život.
