Od posljedice potresa nepovratno je izgubljeno sedam ljudskih života, dvadesetak osoba je teško ozlijeđeno, a stotine ljudi ostale su bez svojih domova. Uz neugodan tutanj i podrhtavanje tla popratnih potresa ogromna materijalna šteta tek se počela zbrajati.
Strah i neizvjesnost nadvili su se nad Sisačko-moslavačku županiju poput nevidljiva pokrivača, no nisu slomili duh ljudi koji tamo žive. Zahvaljujućim velikim srcima volontera počela su se raščišćavati razorena područja, popravljati krovovi, dopremati hrana, odjeća i higijenske potrepštine.
Život nije stao na razorenim područjima. Dapače, neki su odlučili na ruševinama postaviti čvrste temelje za novi i bolji život – poput Deana Jadanića koji je ispred zgrade Doma zdravlja u Petrinji zaprosio svoju djevojku Anu.
U svom tom kaosu i nemiru iskakali su dražesni oblici nade i optimizma koji su na oči tjerali suze radosnice.
Na Staru godinu na Facebooku su osvanule fotografije mini štanda iz Splita jednog osnovnoškolca koji je odlučio prodati svoju omiljenu akcijsku figuru i ostale igračke, a novac poslati unesrećenima u Petrinju.
Djevojčica Ena Šarac nije mogla zaboraviti strah u očima četverogodišnjeg Leona koji je s tatom Josipom izvučen iz smrskanog automobila u Petrinji. Odlučila mu je poslati svoj playstation i sve igrice kako bi mu barem malo ublažila proživljenu traumu.
Unučica bake Stane iz Majskih Poljana dobila je prekrasnu tortu ukrašenu cvijećem iz Dubrovnika za svoj rođendan.
Na vrećicama i u paketima s pomoći počele su se nizati poruke ohrabrenja i nade u bolje sutra. Jer kad je najteže, uvijek pokažemo da smo ljudi.
Ovo je samo dio lijepih priča u pokazanom valu dobrote. Hvala svim koji ste pomagali i koji još uvijek pomažete.
