U šoku, promrzle i uplašene, ove mame tog nedjeljnog jutra mislile su samo na to kako da zaštite svoju tek rođenu djecu, ni svjesne što se zapravo dogodilo, u nevjerici što je život njihovih curica i dečkića tek započeo, a već moraju prolaziti kroz strahote jakog potresa.
Ipak, kada se situacija malo smirila, život je krenuo dalje i mame iz Petrove bolnice napokon su mogle uživati u majčinstvu, a sjećanja na to užasno jutro polako je nadvladao osjećaj sreće i ogromne ljubavi koju svaka majka osjeti kada pogleda svoje djetešce...
Točno godinu dana poslije ispred Petrove bolnice potpuno drugačija slika. Rodilje koje su za vrijeme potresa bile u Petrovoj bolnici ponovno su se okupile, ovoga puta s osmijesima na licima i svojim bebama u rukama, koje su sada navršile godinu dana. Bio je to zasigurno dirljivi susret koji je možda probudio i neka nimalo lijepa sjećanja, ali samo jedan pogled na ove prekrasne bebice dovoljan je da se sve ono ružno zaboravi.
Teško je i povjerovati da su prije točno godinu dana na ovom istom mjestu ove mame proživljavale jedan od najgorih dana u svom životu. Jer danas je ispred Petrove bolnice sve bilo puno života, smijeha, optimizma i sreće, i to je ono zbog čega nam suze radosnice same teku.
