Pod zagušenom svjetlošću starih lampiona i uz žamor glasova u daljini, sve je podsjećalo na one dobre stare večernje izlaske s prvim znacima proljeća. Samo je ovaj imao posebnu dozu mistike.
Dobro večer i dobro došli, pozdravila nas je i ulicu je prekrila tišina.
Znate me kao Martinu iz Coprnica. No sada ću vam okrenuti leđa... A kad se ponovno okrenem prema vama, pozdravit ću vas kao netko drugi.
POVRATAK COPRNICA U NOVOM RUHU
Da, mnogima je Martina već poznata kao jedna od zagrebačkih Gornjogradskih coprnica, grupe djevojaka koje vode turističke razglede kroz mističnu stranu grada.
Tko se već družio s njima, zna što ga čega: mnoštvo zabavnih priča i nevjerojatnih informacija, kostimirane izvedbe koje donose kazalište na ulice, a ponekad i magične poklončiće. A onaj tko nije? Sigurni smo da bi mu coprnice poručile: Pa kaj čekate? Nemate se čeg bojat, mi ne grizemo!
Stoga smo jedva dočekali novu turu u ponudi: Neznane junakinje. Posvećena je ženama koje su u Zagreb unosile život, glamur, pjesmu i ples, a kojih se ni Beč ne bi posramio. One su pisale povijest grada, no njihovu povijest, nažalost, nitko nije pisao.
Nećete ih pronaći na Wikipediji niti u povijesnim udžbenicima. Da biste našli koji podatak o njima, trebali biste mukotrpno kopati po prašnjavim spisima, debelim knjigama, biografijama njihovih muževa.
Srećom, zagrebačke coprnice za nas su otresle prašinu i udahnule život u neznane junakinje grada.
Omogućile su nam da i sami postanemo dio starog Zagreba, što je tada bio prava privilegij, nedostižan puku izvan gradskih zidina.
"DA BISTE RAZUMJELI NAS, MORATE RAZUMJETI STOLJEĆE U KOJEM ŽIVIMO..."
Putovanje kroz grad i vrijeme počinje teatralno, optimistično i s mačkastom samouvjerenošću. Kroz glasove plemkinja i supruga državnika otkrivamo kako su izgledale zabave u salonima, maskirani plesovi, život na visokoj nozi.
Upoznajemo Tereziju o kojoj se pisao hrvatski povjesničar Baltazar Adam Krčelić. Svojom ljepotom i šarmom očarala je mnoge, a svojim gostima zavodljivo poručuje: Večeras ću očarati i vas.
No život plemkinja na sebe je privlačio i zle jezike. Šaptalo se kako su neke smotale i samog biskupa, a javno su padale optužbe za širenje nemorala. Poznato?
Priča je to i o povijesnom odmahivanju rukom na ženske potrebe i probleme.
Stvoriti novi život – kako bitna funkcija! A ipak, tako malo vremena zauzima u glavama intelektualaca i doktora, koji se našim malim problemom donošenja novog života na svijet gotovo i ne bave, priča nam glas jedne, ali zapravo mnogih junakinja.
To je samo mali dio druge strane medalje. Sa svakim korakom zalazimo u mračnije i skrovitije ulice, koje korak po korak otkrivaju pravu cijenu raskošnih haljina i života u palačama. Ma kako glamurozni, njihovi životi bili su omeđeni „bračnim ili samostanskim zidinama“.
"POD VELOM NOĆI, NEGDJE NA GRIČU..."
Na trenutke duhovita i zabavna, na trenutke tužna, ova tura ostat će u lijepom sjećanju. Neznane junakinje s nama su podijelile i mnoge zanimljive detalje i savjete. Jesu li šminkale oči? Zašto je francuski vladar Luj XIV. smatrao Jelenu Zrinski "najhrabrijom ženom Europe"?
Po čemu to danas gazimo, a nekada je stajalo na stolovima? Koja je to ukiseljena hrana bila specijalitet, a okrenuo nam se želudac na samu pomisao o tome? Kako su rješavale strahove?
Dugo smo iščekivali povratak života na ulice voljenog grada. Teška godina i potres otkrili su koliko je, unatoč bedemima koji ga štite – nježan. Nakon svega što je prošao, bilo je ovo poput susreta s dragim prijateljem kojeg dugo nismo vidjeli i koji nam svašta ima ispričati.
Za mene osobno, a vjerujem i za druge koji su se na turi nasmijali, sprijateljili i otišli doma bogatiji iskustvom i pogledima na Zagreb, možda nije bilo ljepšeg načina da se podsjetimo koliko je još priča ostalo neispričano i koliko ih trebamo njegovati.
P. S. Naše coprnice vrlo su moderne, pa ih možete pronaći i na tom čudnom internetu. Ondje ćete pronaći informacije o nadolazećim turama već ovoga vikenda, a u ponudi su Coprnice, Zagorkino pero, Tajanstvene priče i Neznane junakinje.
