"Gospoda Glembajevi", najslavnije djelo Miroslava Krleže dobiva svoju baletnu inačicu. U zagrebačkom HNK-u po prvi puta ćemo u baletnim papučicama vidjeti jednu od najdramatičnijih obitelji hrvatske literature
Posegnuvši ovaj put za dramskim tekstom i proznom inačicom Gospode Glembajevih, Leo Mujić je u njemu pronašao nepresušno vrelo inspiracije pogodno za ostvarenje vlastite vizije ove kultne Krležine drame.
Baletno se djelo Gospoda Glembajevi oslanja i na prozu o Glembajevima, pa će koreografirana priča početi puno prije nego osnovna dramska priča. Upoznat ćemo mnoge obiteljske detalje iz skrivene prošlosti uspješne bankarske obitelji koja se na tridesetogodišnji jubilej osnutka Banke Glembay, počinje raspadati. U palači staroga Glembaja, oca obitelji i osnivača banke, poslije dugog vremena okuplja se cijela, preostala obitelj.
Dolazi i odbjegli sin Leone, koji nije nastavio obiteljski biznis, nego se okrenuo slikarstvu.
Leo Mujić potpisuje balet "Gospoda Glembajevi" kao koreograf, redatelj, autor libreta i glazbenoga izbora
On se vraća u Zagreb poslije jedanaest godina, i ne može odoljeti da ironično ne komentira obiteljsku povijest koja započinje zločinom počinjenim 1790. kada je jedan Glembay… zaklao i orobio u viničkoj šumi jednog kramara, a nastavlja daljnjim kriminalnim poslovnim i životnim transakcijama, praćenim teatralnim sredstvima degeneracije: u grčevima, bolesnih živaca, s veronalom i browningom.
Autori korištene glazbe u predstavi su Ludwig van Beethoven i Sergej Rahmanjinov.
Dramaturški suradnik na predstavi je Ivan Leo Lemo, umjetnički savjetnik Vlaho Bogišić, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, oblikovatelj zvuka Svebor Zgurić, a baletna majstorica Suzana Bačić.
Na praizvedbi u glavnim ulogama su Guilherme Gameiro Alves (Ignjat Glembay), Natalia Horsnell (Barunica Charlotta Castelli Glembay), Takuya Sumitomo (Dr. phil. Leone Glembay), Catarina Meneses (sestra Angelika Glembay), Andrea Schifano (Dr. iuris Puba Fabriczy Glembay) te cijeli baletni ansambla zagrebačkog HNK-a.
Leo Mujić je koreograf kojega zagrebačka baletna publika dobro poznaje, osobito po dva baletna djela praizvedena na našoj pozornici; Tišina mog šuma, inspiriran poezijom Dobriše Cesarića na glazbu suvremene hrvatske skladateljice Anite Andreis te iznimno popularan balet Ana Karenjina, nastao prema slavnome literarnome predlošku Lava Tolstoja na odabranu glazbu Petra Iljiča Čajkovskoga.
Mujić je poslije završene beogradske Baletne škole Lujo Davičo diplomirao na L’Ecole-atelier Rudra Béjart u Laussannei i odmah kao vrlo uspješan solist počeo nastupati u poznatim europskim plesnim kazalištima.
Posvetivši se koreografiji, svoje je predstave postavio u velikim europskim i hrvatskim baletnim kazalištima: Berlinski državni balet, Akademija za glazbu i ples u Zűrichu, Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu, Nacionalnoj Operi u Parizu, Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Dubrovačkim ljetnim igrama…
