"Budi dobar u školi i nema ruganja nikome", vjerojatno je uputa koju smo svi dobili u životu na prvi dan škole. Po količini maltretiranja u školama vidimo da ta uputa baš i ne funkcionira.

Svi smo vjerojatno u životu čuli kako nije lijepo reći nekome da je debeo ili ružan. Možda smo i mi kao roditelji to već rekli svom djetetu. No, mislite li da je dijete to zapamtilo? Ne. Dijete ne pamti toliko vaše upute, koliko djela. Dijete uči imitiranjem, prvenstveno svojih roditelja. Naši obrasci ponašanja postaju njihovi obrasci ponašanja.

Ako mi nekoga na ulici iskomentiramo kao ružnoga, učimo dijete da se tako komentira.

Ako za nekoga kažemo da je "debelo prase", učimo dijete da tako zove osobe s viškom kilograma.

Ako nam je neka starija žena "babuskara", i djetetu će biti babuskara.

Shvatili ste, odgoj pristojnog djeteta kreće od vas. Ne od vaših riječi, nego od svakodnevnog ponašanja. Bilo da šećete po parkiću i govorite kako su ljudi kreteni, bilo da sjedite s djetetom u kafiću i prijatelju pričate o osobi koja prolazi pogrdno, bilo da doma za nekoga iskomentirate kako je ku*va ili ružna.

Ako sukobe rješavate psovkama i uvredama, dijete će psovati i vrijeđati.

Ako sukobe rješavate šakama, i dijete će tako rješavati svoje.

Djeca su spužve. A spužve skupljaju vodu i kad-tad je ispuste. Vaša djela, odnosno vaše riječi koje niste uputili djetetu, ta su voda. Dijete će je ispustiti kad se njemu svidi.

Jedna odgajateljica u vrtiću mi je rekla kako odgajateljice točno znaju kakva je situacija kod ljudi u kući. Prema dječjem ponašanju oni mogu zaključiti puno toga. Naravno da postoje tantrumi, nemogućnost savladavanja emocija, ispitivanje granica i koješta što je dio normalnog dječjeg razvoja i odrastanja, no nešto što se ponavlja kao uzorak ima korijenje u ponašanju roditelja.

Kad smo mi nervozni, i Mina je. Točno osjeti tu negativnu atmosferu oko sebe.

Naučili smo se ne psovati pred njom, dakle ni ono "je**te" ne dolazi u obzir. Naučili smo da nema negativnog komentiranja drugih ljudi ispred nje, što je super došlo i nama jer kako smo stalno s njom, tako i manje hejtamo. Upozoravamo svoje prijatelje koji psuju da se suzdrže. Nekima je trebalo nekoliko dana, a nekima nekoliko sati da prestanu s pi*karanjem i to je pozitivno utjecalo na čitavo okruženje.

Djevojčica se gleda u ogledalo "Mama, jesam li ja lijepa?" Kako razgovarati s curicama o ljepoti

Mama i dijete u igri "Nemojte raditi stvari umjesto djeteta! Znam da je lakše, ali isplati se"

Jednog je dana Mina došla iz vrtića i opsovala "pi*ka materina". Snašla sam se u trenu i pravila se da ne razumijem. Ponovila je, a ja sam napravila facu da ništa ne razumijem i rekla: "Nemam pojma, dušo, što si rekla." Prošlo mi je. Valjda je pomislila da je nešto krivo čula i nije više nikad ponovila. Srećom pa je malena.

Znam da će jednog dana znati značenje svih riječi koje izgovara. Nemam još spremnu taktiku što da je poučim da odgovori kad joj netko kaže da je "glupa" ili "ružna" ili "debela", a da ne uključuje nečiju mamu. Ali imam taktiku ako nju čujem da je nekom to rekla – pokazati joj sve žene koje su glupe/ružne/debele koje su uspješne i one nesretne ljepotice i umišljene pametnice nasuprot njih. I pokazati joj fotografije njezine mame (mene!) u različitim fazama života, uz pojedinu anegdotu. S obzirom na to da je djeci njihova mama najčešće lijepa i draga i super, nadam se da će shvatiti priču o vrijednostima.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju