„Mama, jesam li ja lijepa?“ upitala me prije nekog vremena moja trogodišnja curica. Iznenadila sam se vrlo konkretnim pitanjem o samoj sebi, na što sam odgovorila s „Naravno da jesi, sva su djeca lijepa.“ Bila je zadovoljna odgovorom i odlepršala je dalje.
Nisam joj stigla reći sve što sam odavno imala spremno jer sam znala da me jednog dana čeka takvo površno pitanje.
Htjela sam joj reći da je puno više od izgleda. Da je dobra. Da je pametna. Da je pristojna. da je zabavna. Da je kreativna. Da…imala sam okvirni repertoar u glavi, ali premalena je još za to, tek su joj tri.
Istina, malo sam odahnula jer me nije pitala je li ružna, što bi značilo da usvaja negativne komentare.
Ne želim govoriti djetetu da je „najljepše i najbolje“, vikati„bravo“ baš za svaku stvar… Jer tako se stvara biće koje za sebe misli da je iznad svih i da mu svi trebaju pljeskati i za najmanje i najobičnije stvari koje uradi u životu. A kad to izostane, jer sigurno hoće, nastat će frustracije, iskaljivanje na drugima kako bi ipak dobio neku zadovoljštinu, ponižavanje osoba da sebe uzvisi.
Živimo u svijetu gdje je izgled bitan. Bitan je već dugo vremena. Ljepši ljudi lakše dolaze i do posla i do drugih prilika, čak ih smatraju boljim osobama, razna su istraživanja pokazala to da naš izgled utječe na naše šanse u životu.
Lijepo je paziti na sebe, nemam ništa protiv ni šminke, pa čak ni korektivnih zahvata kada osoba baš pati od kompleksa i kad je rješenje jednostavno (npr. operacija klempavih ušiju), ali taj neki beauty trend kojem se sve okrenulo pojavom društvenih mreža mi je grozan.
Curice ulaskom u pubertet snažnije gube samopouzdanje nego dečki, a to je naravno zbog izgleda. Društvene mreže doprinose povećanju depresije i anksioznosti kod ljudi, posebice mladih. Najpopularniji profili su mahom profili djevojaka čiji je prirodni izgled potpuno promijenjen, ili estetskim operacijama ili šminkom ili filterima. To su influencerice. Svako deseto dijete u životu u životu želi postati influencer, to također znamo iz nedavno istraživanja.
Stoga je zaista potrebno da osnažimo naše curice prije nego li zađu u tinejdžerske godine, da ih naučimo kako gledati na ljepotu, svoju i tuđu.
Možda vi ne govorite svom djetetu da je predivno i prekrasno i najljepše, iako ono to zaista jest. Svaka mama ima najljepše dijete na svijetu.
Možda će vaše dijete često čuti komentare „kako je lijepa“ pa će se umisliti da je to njezina valuta vrijednosti.
Možda će, s druge strane, čuti komentare da je debela pa će joj samopouzdanje otići u minus. Ili što je kćer jedne moje prijateljice doživjela na jednom rođendanu…kad se dijelila torta, mama slavljenice joj je rekla „Ti možeš i preskočiti“ na opći horor majke djevojčice koja nije zamišljene idealne težine. Srećom pa malena nije shvatila o čemu se radi, dobila je ipak krišku torte. Ali je majka s razlogom prekinula odnos s toksičnom osobom koja djetetu govori da je debelo.
Ne možemo utjecati na to što će drugi reći našem djetetu. Neminovno je da će na cesti, u vrtići ili školi biti izloženo svakakvim komentarima.
Mina je tek pri polasku u vrtić od jednog dječaka dobila komentar s podsmijehom „Gle je na šta sliči“ na što su se ostali dečki nadovezali smijanjem. Burno sam reagirala odmah potraživši njegovu odgajateljicu i zahtijevala na razgovoru s tim dječakom. Nažalost, rekla sam mu prije toga„ A na šta ti sličiš?“. Trebala sam se suzdržati, znam. Jednostavno mi je bilo nezamislivo da se već tako mali rugaju.
Danas nerijetko na ulici dobije od nepoznatih ljudi komentar „kako je slatka“ ili „kako je lijepa“. Onda prođe nekoliko dana pa to ne čuje. Ili čuje da je lijepa neka druga curica.
„Mama, jesam li ja lijepa?“ vjerojatno je rezultat toga.
„Naravno da jesi, sva su djeca lijepa“, odgovorila sam joj.
Zadovoljno je odlepršala u neku drugu misao.
Sjetila sam se svoje majke kad sam ja na krilima nekih simpatija i komentara počela valjda umišljati da sam najljepša na svijetu. Njezin komentar pamtim dan danas.
„Lijepa si, svojoj mami pogotovo. Ali nemoj misliti da si najljepša, nećeš svima uvijek biti prvi izbor. I ljepota prolazi…“
Dala mi je kompliment i validirala moj osjećaj, ali me fino stavila na mjesto. I pripremila na to da će me netko u životu i odbiti. Što i jesu. I da svoju snagu gradim svojim trudom i pameću, ne ulaganjem u ljepotu. Jer ljepota je prolazna, barem u onom smislu kakvu nam predstavljaju časopisi. Da nije prolazna, ne bi klinike sve više zarađivale.
