Kada su njezina odrasla djeca krenula svojim putem, u njoj se javila velika želja za učenjem i napredovanjem, a sve ju je to dovelo i do Zadovoljna akademije. Prvi put počela je učiti engleski jezik i sjela za računalo, ali zato danas zna da nema toga što ne može napraviti. Pritom godine i mala sredina iz koje dolazimo ne igraju baš nikakvu ulogu.
Život posvetila brizi za djecu
Grozdana, po struci pismoslikarica i aranžerka, po završetku srednjoškolskog obrazovanja radila je u struci i, kako sama kaže, voljela je taj posao. Kada se udala, preselila se na selo, rodila predivnu kćer i sve se činilo kao iz najljepše bajke. No s drugom trudnoćom nastupile su komplikacije.
Morala sam čuvati trudnoću u Petrovoj bolnici, a kada sam ušla u sedmi mjesec, rodio se moj sin palčić. Kasnije mu je dijagnosticirana cerebralna paraliza. Zahtijevao je maksimalnu brigu, često je bio boležljv... No redovne terapije na Goljaku, do kojeg smo se vozili dva sata, te vježbanje kod kuće dali su rezultate. Bili smo presretni kada je prohodao s 2 i pol godine, prisjeća se Grozdana.
Polaskom u osnovnu školu sinu su otkriveni i poremećaji u učenju kao što su disleksija i disgrafija, na što su se nadovezali drugi zdravstveni problemi, pa je Grozdanina stalna briga za njega bila neophodna zbog čega više nije mogla raditi u struci.
No kada je počeo pohađati Srednju školu Konjščina, počeo se sve više osamostaljivati, a Grozdana se opet vratila onome što je nekada tako jako voljela.
Redali su se brojni komentari u smislu 'Kaj njoj to treba?', 'Zašto sada nešto glumi?', 'Kako misli nešto naučiti tako stara?
Počela sam crtati, gravirati, aranžirati i sve više uživati u tome. Sin je tada uspješno upisao željeni fakultet, kći ga je završila, a potom se i u meni javila velika želja za učenjem i promjenom.
No bila sam svjesna sredine u kojoj živim i nisam imala previše hrabrosti javno komentirati kako se osjećam. Kao da se jednostavno nisam znala pokrenuti nakon što sam sve te godine posvetila isključivo obitelji, govori nam Grozdana.
Želja za učenjem nema veze s godinama
No upravo je u tom trenutku ugledala nešto što ju je zauvijek promijenilo – prijavu na prvu sezonu Zadovoljna akademije. Ni trenutka nije dvojila o tome hoće li se prijaviti.
Naprosto sam imala osjećaj da je poziv upućen baš meni. Bez obzira na godine, odvažila sam se poslati pismo u nadi da će netko prepoznati moju želju za promjenom i učenjem. Osim toga, bila sam svjesna brzog razvoja tehnologije i novih programa u području dizajniranja pa sam osjećala kao da sve više zaostajem za drugima, iskrena je Grozdana.
Prijavila se na Zadovoljna akademiju sa željom pohađanja tečaja grafičkog dizajna, a kada je nakon mjesec dana primila poziv s informacijom da je ona među petnaest odabranih žena, njezinoj sreći nije bilo kraja.
Sada se po prvi put neki planovi prilagođavaju i mojim obavezama.
Iako je na prvu pomislila da se netko šali s njome, ubrzo joj je, kako sama kaže, srce željelo iskočiti od sreće. Informaciju je brzo podijelila i sa svojom okolinom.
Moja obitelj i prijateljice bile su oduševljene! Bilo je primjetno da im je itekako stalo do toga da se napokon pokrenem. No uvijek postoji i ona druga strana. Redali su se brojni komentari u smislu 'Kaj njoj to treba?', 'Zašto sada nešto glumi?', 'Kako misli nešto naučiti tako stara?' i slično, govori nam Grozdana, koju to ni najmanje nije omelo u njezinim planovima.
Nakon svega što je prošla, komentari okoline postali su potpuno nevažni. Grozdana je znala zašto to radi. Uživala je na svakom satu učenja u Algebri, gdje je upijala znanje.
Sjećam se uzbuđenja kada sam tamo prvi put sjela za računalo. Sjećam se i odličnog predavača Dominika Popovića, koji je imao čelične živce za mene. Ponekad mi je i po nekoliko puta trebao nešto objasniti ili nanovo ponoviti. Također su mi i drugi polaznici iz grupe mnogo pomogli.
Dakako, kako nisam poznavala engleski jezik, a programi u kojima smo radili bili su mahom na engleskom jeziku, uvijek sam uz sebe imala i svoj mali rječnik, sa smiješkom se prisjeća Grozdana.
Uspješno je završila edukaciju i predstavila svoj završni rad „Moj cifer“ pri čijem je stvaranju pokazala sve što je naučila te ujedno novostečeno znanje spojila sa svojom velikom ljubavi.
Ono što je nekada crtala na papiru, sada zna napraviti na računalu. Ipak, najviše od svega ponosi se time što je izašla iz svoje zone ugode i sama na svojoj koži iskusila da granice uistinu postoje kako bi se pomicale.
Život se promijenio nabolje
Pohvale mentora, uspješne i hrabre priče drugih sudionica Zadovoljna akademije i shvaćanje da nikada nije kasno unijeli su i velike promjene u Grozdanin život.
Hobi kojim se bavim i koji je evolvirao nakon pohađanja Zadovoljna akademije želim pretvoriti u pravi posao.
Život se promijenio nabolje. Cijela se obitelj preselila u Zagreb, a na selo odlazimo vikendom. Osim toga, primjetna je veća sloga i njihova angažiranost oko mene. I suprug i djeca pomagali su mi s učenjem gradiva vezanog za sam dizajn, oko učenja engleskog jezika, oko snalaženja na računalu.
Sada se po prvi put neki planovi prilagođavaju i mojim obavezama. Imamo nove teme za razgovor, a svaka njihova povratna informacija mnogo mi znači. Sada po prvi put uistinu imam vrijeme za sebe, za pokoju kavu i za ono što volim raditi, govori nam Grozdana.
Dok svojim radovima uveseljava sve oko sebe i bavi se humanitarnim radom, već ima planove za budućnost.
Hobi kojim se bavim i koji je evolvirao nakon pohađanja Zadovoljna akademije želim pretvoriti u pravi posao. Motivira me pomisao da sam sada ja došla na red, da moram opravdati pruženo povjerenje. Jer sam hrabra, jer to mogu i hoću, zaključuje Grozdana Kudelić.
Ako još uvijek razmišljate o tome biste li se prijavili na drugu sezonu Zadovoljna akademije, možda vam upravo Grozdanin primjer posluži kao inspiracija. Još nije prekasno. Ispunite obrazac za prijavu.
