Ida Prester: "Nemaš tradicionalnu obitelj - to je za vrijeme blagdana ko da ti pol' tijela fali"

Božić. Vrijeme za obitelj. Toplina obiteljskog doma. Obiteljski popusti. Plaćanje na rate za vaše najmilije.

Cijeli je prosinac jedna dugometražna reklama za tate, mame, bebe i sitnu dječicu koji se grle oko okićenog bora. Eventualno se pojavi neki dobrodržeći dida uščuvanog zubala ili urbana bakica bijele kose zdrava sjaja s punom tacnom u njegovanim rukama. Jer tako izgledaju Sreća i Obitelj u 3D-u.

Mnogi se ovom dobu godine vesele i uživaju u božićnim ritualima, drugi se kostriješe od blagdanskog kiča i jedva čekaju da histerija prođe, treći padaju u depresiju jer ne odgovaraju nametnutom hologramu "sretne familije" koji ih juri sa svakog ekrana, novina, izloga. Nemaš tradicionalnu obitelj (muža, dečka, curu, klince) - to je za vrijeme blagdana ko da ti pol' tijela fali.

Razmišljam o tome što je zapravo obitelj. Što društvo propisuje da taj pojam znači.

Ogromna lova upucana je u promociju "ispravne" slike obitelji, stvorio se iznimno jak pokret koji u velikoj mjeri upravlja mnogim državnim odlukama. Prema toj ideologiji, o definiciji pojma nema rasprave. To su mama, tata i biološki potomci. Službeno vjenčani, u knjigama priznati. Bijelci. "Naši". Jer obitelj nije emocija, obitelj su komplementarni podaci na osobnoj karti.

Razmišljam o dragoj prijateljici i njezinu dečku kojima prije nekoliko mjeseci opet nije uspjela umjetna oplodnja, već treći put...

Muče se godinama, svaki put je sve veći stres i sve veće razočaranje. Ovaj put bebu je izgubila u četvrtom mjesecu. Ne mogu zamisliti taj emotivni slom. Ali ne odustaju od borbe.
On i Ona SU obitelj.

Drugi par koji poznajem u procesu je posvajanja.

Čekaju već toliko dugo da bi mogli i unuke posvojiti uskoro, šale se kroz gorki smiješak. Birokracija, provjere, čekanje potpisa malih bogova u nepoznatim uredima. Uzeli bi i romsko dijete, posebna napomena (jer to se mora POSEBNO napomenuti).

Obitelj su svi oni koje volimo, u kojima uživamo. Oni koje odaberemo da su "naši". Ne (nužno) zato što imamo rođenjem isto prezime ili smo iz istog sela. Jedini uvjet za obitelj jest ljubav i slobodan odabir.

S druge strane ponude/potražnje sjedi više od stotinu beba i djece u zagrebačkoj Nazorovoj koji sanjaju da nekom kažu 'mama', ručice koje čekaju da zagrle mamu i tatu za Božić. Prošle godine od njih stotinu udomljeno je jedno (!!!) jedino dijete.
On i Ona SU obitelj. I da žive u nekom sretnijem društvu, bili bi obitelj s još jednim malim nasmijanim šmrkavcem koji im trči u naručje.

Petra i Maša upoznale su se prije šest godina.

Petra je glumica, Maša je turistički vodič. Ljubav na prvi pogled, ona fatalna, holivudska. U šest godina nisu se posvađale, vječno su nasmijane, jedna započinje rečenicu, druga završava. Ne znam sretniji par. I one priželjkuju klince i smišljaju kako to izvesti. Nije ih strah reakcija okoline, sigurne su da se sve može riješiti osmijehom i razumijevanjem :)
Možda su malo naivne i sanjarke, ali Ona i Ona SU obitelj.

Jelena ne želi djecu.

Ona ima macu Artura. Slatki su joj moji Roko i Rio, no petnaest minuta i već joj je dosta. Ne kuži kako ja uspijem sve postići, i posao, i klince, i muziku... Njoj sva energija ide u posao, bavi se ekonomskom teorijom, skuplja nagrade, izdaje knjige i vikendom ide na izlet s ekipom. A dečko, muž? Ma tko bi ga trpio, uvijek odgovara uz smijeh. Artur mi je sasvim dovoljan zasad. Pa ako baš netko poseban uleti, vidjet ćemo imamo li mjesta. :)
Ona i Artur su obitelj.

Moja Goca je samohrana majka, Romkinja.

Muž ju je napustio odmah nakon rođenja malog Saše, bila je jako mlada. Otac, naravno, ne plaća nikakvu alimentaciju, pa Goca izvodi magiju, radi sto poslova, pere, čisti, šiva... Sve da Saši kupi knjige i cipelice za školu. Zajedno idu svaki tjedan kod psihologa jer maloga vršnjaci zadirkuju u školi. Rom, i još bez tate.
Ona i On su obitelj. S velikim O!

Muž i žena koju on mlati nisu obitelj, iako zakon kaže drugačije. To što je on popularni pjevač ili visoki dužnosnik stranke na vlasti ne mijenja stvar. Roditelji i djeca nad kojima se oni iživljavaju, tuku ih i odgajaju pred televizorom nisu obitelj. Odrasla djeca i stari roditelji kojima se ne javljaju godinama nisu obitelj.

Obitelj su svi oni koje volimo, u kojima uživamo. Oni koje odaberemo da su "naši". Ne (nužno) zato što imamo rođenjem isto prezime ili smo iz istog sela. Jedini uvjet za obitelj jest ljubav i slobodan odabir.

Društvo koje to ne prepoznaje i ne potiče, koje daje prednost papirima, ritualima i simbolima, ono koje uživa u nametanju svojih pravila i zabrana, društvo kojem je svrha odbacivanje... To ne može biti sretno društvo. To je društvo zločesta, zajedljiva baba tračara, spletkarošica koja gušta kad susjedi zagori ručak ili se zaglavi u liftu.

Praznici nam stižu. Vrijeme za obitelj.

Ako volite ovo doba godine, slavite i uživate u poklonima, kolačima, sobovima sa sanjkama, i svim pripadajućim manifestacijama... Sjetite se i svih onih obitelji kakve ne vidite na billboardima trgovačkih centara.

I nemojte zaboraviti i na njih. Nek' ovo budu praznici baš svake obitelji.