Šareni šeširi, marame, perle, sijede frizure, šljokice i dame u najboljim godinama plešu nam pred očima dok slave period života u kojem, kako kaže Ida, uživaju u slobodi i nesputanosti.
S Idom su zaplesale naša poznata manekenka Zvona Vučković, blogerica Jadranka Olivari Jirsak, glumica Ksenija Marinković i brojne druge poznate 60+ dame s naše javne scene, a za čitateljice Zadovoljna.hr porazgovarali smo s Idom o starenju i godinama, njihovoj percepciji u društvu i svega lijepoga što ono nosi – a što nam često prolazi ispod radara.
Ida, za početak, pjesma je baš slatka i komentari su puni pozitive, što govori o tome koliko je osvježenje pogledati na starost s vedre strane. Što te inspiriralo na pjesmu "70"?
Vlastita kriza srednjih godina. Kad dođeš u četrdesete, postaješ sve svjesniji da ono vrijeme koje ti ostaje trebaš iskoristiti najbolje što možeš, a toliko te pritišću medijski, industrijski, marketinški, sa svih strana, podrivajući tvoje nesigurnosti. Mislim da su pritisak i fetiš vječne mladosti danas gori nego ikad.
To me inspiriralo da predstavim mladost u drukčijem obliku od onog kakvom nam je prezentiraju: da je to nešto protiv čega se trebamo opsesivno boriti, da su svi znaci starosti nepoželjni, da trebamo odgajati mlade generacije djevojaka da već s 18 godina brinu o tome da im se ne vide bore.
Mislim da imamo nezdrav pristup prema starenju i prema starijim ljudima. Umjesto da su nam stariji ljudi na društvenom pijedestalu kao najbitniji članovi koje se sluša, kod nas su potpuno zanemareni i nevidljivi. Živimo u psihozi i fobiji od starenja umjesto da ga gledamo kao ispunjavajuće razdoblje.
Tako sam, eto, napravila pjesmu o starosti kakvom je ja doživljavam. Pronašla sam 60+ dame koje imaju onu zaigranost, veselost, mladost koja se njima vidi u očima. Nije mladost lice ispeglano od bora, mladost se vidi u očima, u stavu, u ponašanju, u pričama. Nadam se da sam šarenim spotom uspjela prikazati starost iz drugog kuta – koliko ispunjavajuća, vesela, vedra i mladolika može biti.
Stariji ljudi često imaju i taj stav kao da ih boli briga, sada su u godinama kada se više nikome ne trebaju pravdati, a to je oslobađajuće i simpatično.
Apsolutno se slažem. Dosta se družim sa starijim damama baš zato što mi se jako sviđa njihova neopterećenost. Oni su postigli što su htjeli u životu i nemaju se potrebu više ikome opravdavati, dokazivati… Jednostavno su potpuno oslobođeni. To je nešto predivno kod starosti što ne uočavamo.
Općenito ne uočavamo prednosti starenja, već samo mane. Samim tim kopamo jamu sami svojoj sreći. Svi starimo, koliko god da se ispeglamo ili radimo fizički na sebi. Jednostavno se moramo mentalno suočiti sa starenjem, a najbolje bi bilo tako da počnemo percipirati i vrednovati starije oko sebe, slušati njihove priče i vidjeti prednosti koje godine nose.
Naravno, ima tu i negativnih stvari, kao što ih ima i mladost kada si potpuno nesnađen, pun nesigurnosti, ne znaš gdje ćeš i što ćeš. U starosti je to sve drukčije. Imaš druge probleme, ali znaš tko si, nemaš potrebu glumiti da si netko tko nisi i slobodan si ostvariti sve snove koje se nisi usudio do tog perioda.
Tko ti je inspiracija? Bilo u obitelji ili na javnoj sceni…
Imam ih milijun. Mene je odgojila moja baka Ana iz Zenice, koja je umrla u 101. godini, a doslovce je do stote godine bila zdrava. Živjela sam dugo sama s njom i ona je najinspirativnija osoba koju sam mogla imati u djetinjstvu. Bila je žena abnormalne mentalne snage i ljubavi, duhovita, draga, sa stavom… Bila je moj putokaz i nadam se da ću i ja u starosti biti nalik njoj.
Što se tiče direktne inspiracije, za spot i neke stihove iz pjesme to je velika diva Grace Jones, koju sam gledala na Exitu prije nekoliko godina. Žena je u svojoj 72. godini vrtjela onaj hula-hup oko sebe i pjevala 20 minuta, tako da nju spominjem u pjesmi. Zbog nje sam naučila vrtjeti hula-hup jer sam mislila: ako to može Grace Jones sa 72. godine, onda… Mučila sam se tjednima i napokon to savladala.
Kada si govorila o pritisku medija i industrije, čini li ti se da nas pritišću i idejom da nema vremena, da vrijeme klizi kroz prste, da sve trebamo sad i odmah…?
Vrijeme nam istječe, to je sigurno. Poanta je u tome što mi radimo s tim vremenom i zabludi u kojoj živimo, a ta je da mislimo da je prekasno. Nikad nije ni za što prekasno. Uvijek postoji vrijeme da ostvarite svoje snove. Sve moje djevojke - jer ja ih tako zovem, koje su sudjelovale u mom spotu - ostvarile su se jako kasno. Zvona je tek nakon 60. godine postala vrlo tražen model sa svojom prekrasnom sijedom kosom i divnim borama koje uokviruju lice.
Jadranka je inače odvjetnica koja je tek nakon 55. godine odlučila pokrenuti blog i postala blogerica, influencerica za žene iznad 50-ih. Sada je vrlo uspješna u tome. Lila je rokerica odgojena na novom valu, koja je sa 67 godina dobila priliku uređivati kultno mjesto svoje mladosti, a to je birtija Blato.
Nikad nije kasno, samo ne smiješ izgubiti ono što nam svi podrivaju, a to su samopouzdanje i vjera u sebe. Zaista, ako si fizički spreman, sve je na psihi - koliko si mentalno jak da živiš punim plućima.
Pogotovo se ta poruka više plasira ženama nego muškarcima. Oni u poznim godinama dobro kotiraju, zar ne?
Apsolutno. Žene su ogromne žrtve medijske industrije i duša me boli kada vidim te djevojke s 18 godina koje si ubrizgavaju prve tretmane. Postaju zarobljenice prisilnih radnji ostatak života umjesto da koriste vrijeme da istraže svoje interese i strasti. Ne trebaš biti u fobiji od vremena, već naći način kako to ograničeno vrijeme koje imamo iskoristiti na najbolji mogući način.
Čak i kada je ponašanje u pitanju, za žene nikad nije pravo vrijeme. Kad si mlada, trebaš biti dobra studentica, uzorna, naći momka. Kada postaneš majka, ne možeš se ponašati tako i tako jer si majka. U poznim godinama ne možeš raditi što želiš jer si ipak gospođa u godinama… Kad onda, kad?
Nikad nisi dovoljno dobar. Vidim to i po komentarima na svoje neke akcije. Od ova ništa ne radi do ova samo radi, nikad nije doma s klincima. Što god da napravi, žena nije dovoljno dobra. Isto je i u estetici. Žene koje pokušavaju spriječiti starenje tako što se zatežu, slušaju komentare poput: Vidi nakaze što si je napravila. A ako to ne radiš, onda kažu: Vidi kako se zapustila, nema poštovanja prema svom poslu.
Zato si zajednički moramo pružiti ruku, sve mi – i mlade i stare, i operirane i neoperirane. Nisu problem ni tretmani ni bore, problem su frustracije i manične opsesije.
Ako činiš nešto zato što te frustrira, jer si sve nesretniji jer ne možeš pobjeći zubu vremena, onda ti treba psihološka pomoć, a ne neka druga.
Moramo si biti podrška, da imamo pravo na svoje izbore, kakvi god da jesu, ako nas čine sretnima. Ja se trudim to prakticirati u svom dvorištu jer ne možemo puno napraviti, ali možemo početi od sebe i svoje okoline.
Time smo već nešto napravili. Ako moja pjesma i poruka pomognu bar nekoliko žena da se osjete bolje i samopouzdano, ja sam sretna i zadovoljna.
