Zdanje imena Fallingwater smješteno u ruralnom dijelu Pennsylvanije, iznad slapa rječice Bear Run. Godine 1966. proglašeno je nacionalnim spomenikom povijesti, a danas se nalazi na popisu UNESCO-ove baštine.
Kuća je izgrađena kao vikendica za vlasnike Edgara Kaufmanna, njegovu suprugu i njihovog sina s kojim je Wright bio prijatelj.
To je mjesto bilo utočište obitelji petnaest godina, a kada su odlučili da će Wright biti taj koji će dizajnirati kuću, zamislili su je s pogledom na slapove, preko puta njih. No, umjesto toga, Wright je integrirao dizajn kuće sa samim vodopadom, postavivši ga ravno na njega kako bi postao dio života Kaufmannovih.
Štoviše, navodno je već pri prvom posjetu ovoj lokaciji Wright rekao:
U mojim mislima vaša kuća je već poprimila oblik - potpuno u skladu s Bachovom glazbom. Želim da živite sa slapom, a ne samo da ga gledate. On bi trebao biti dijelom vašeg života.
Wrightovo divljenje japanskoj arhitekturi bilo je važno u njegovoj inspiraciji za ovu kuću, kao i u većini njegovih ostalih ostvarenja. Želio je stvoriti sklad između čovjeka i prirode, a njegova integracija kuće s vodopadom savršen je primjer uspješno ostvarene ideje.
Želim da živite sa slapom, a ne samo da ga gledate.
Fallingwater je smještena na šumovitom obronku, a njezina čvrsta jezgra okomito je usađena u njegov gornji dio kako bi držala ravnotežu vodoravnim terasama iznad slapa. Oba kata imaju staklene stijene zbog pogleda u prirodu, što je bilo vodiljom cijelog projekta. U prizemlju, izdignut na stupove nalazi se glavni dio dnevnog boravka s kuhinjom, blagovaonicom i terasama.
Spavaonice na drugom katu otvaraju se prema terasama, dok galerija tvori manji gornji kat. Krovni prozori od stakla i betona natkrivaju jedan dio dnevnog boravka, dok viseće stubište vodi do vode. Uistinu prava šumska čarolija!
To je ostvarenje tzv. organičke arhitekture kojom je započela Wrightova faza Usonian kuća (Usonian – stanovnik SAD-a). Ujedno je to jedno od remek-djela moderne arhitekture, zbog kojeg je, između ostalog, već za života bio prepoznat, a 1991. ga je Američki institut arhitekata proglasio najvećim američkim arhitektom svih vremena.
Njegovo ostvarenje među slapovima dosada je vidjelo nekoliko milijuna ljudi, a upravo je otvoreno za javnost već šezdesetu sezonu.
Nađete li se u SAD-u, svakako vrijedi posjetiti ovo zdanje, a možete birati među različitima opcijama vođenih tura, pa čak i ručak u ovom posebnom zdanju.
