Nakon što joj je dijagnosticiran rak dojke, novinarka Ivana Kalogjera osnovala je udrugu "Nismo same" za podršku ženama koje su pobijedile malignu bolest ili se liječe od nje. S vremenom je udruga prerasla u pokret hrabrih žena koje žele pokazati da bolest nije kraj, nego početak novog života. U sklopu udruge, Ivana je pokrenula i projekt "Nisi sama – ideš s nama!" koji bi oboljelim ženama trebao značajno olakšati odlaske na kemoterapije i zračenja

Kada mi je otkriven rak dojke, otvorio mi se jedan novi svemir. Sretala sam oboljele žene koje nisu imale podršku ni obitelji ni sredine ni prijatelja, koje su ostavljali partneri, što je vrlo često usred bolesti, žene koje su tijekom liječenja ostale bez posla, što se dogodilo i meni. U KBC-u Rebro sretala sam starije ljude koji su satima čekali prijevoz saniteta.

Čak su mi medicinske sestre rekle da su nemalo puta zaposlenici na odjelu skupljali novac za taksi jer se dnevna bolnica zatvara u 17 sati i oni nemaju kamo s pacijentima koji nisu dočekali prijevoz
, priča novinarka Ivana Kalogjera, predsjednica udruge "Nismo same" kojoj je u svibnju 2015. u 52. godini dijagnosticiran rak dojke.

Nakon što joj je dijagnosticiran rak dojke, novinarka Ivana Kalogjera osnovala je udrugu 'Nismo same' za podršku ženama koje su pobijedile malignu bolest ili se liječe od nje

Upravo ta iskustva potaknula su je da osnuje udrugu koja je s vremenom prerasla u pokret hrabrih žena koje žele pokazati da bolest nije kraj nego početak novog života. Najnoviji pilot projekt udruge "Nismo same", koja djeluje i putem istoimene internet stranice, je "Nisi sama – ideš s nama!" kojim se oboljelim ženama želi pomoći u dobivanju besplatnog prijevoza na kemoterapije i zračenja.

Istraživanjem potreba žena oboljelih od raka, koje je provela Petra Mađerčić iz Zaklade Solidarna, utvrđeno je da svaka četvrta pacijentica do bolnice, i natrag kući, putuje javnim prijevozom jer nema mogućnost plaćanja taksija, a prijatelji i obitelj ne mogu joj osigurati prijevoz automobilom. Sve se osjećaju loše zbog učinka kemoterapije.

Potaknute ovom činjenicom, odlučile smo pokrenuti edukativno-donatorsku kampanju, koja će trajati od 23. ožujka do 20. travnja, kao nastavak pilot projekta 'Nisi sama – ideš s nama!' koji je u tijeku, a koji su financirale
Zaklada Solidarna i Zaklada Adris, ističe Ivana. Svatko tko financijski želi pomoći u ovoj kampanji u skupljanju sredstava za prijevoz oboljelih žena može to učiniti uplatom na broj računa pri HPB-u HR3323900011500130855. Doznajte više o projektu "Nisi sama - ideš s nama!".

I Ivana je tijekom liječenja prošla 16 kemoterapija, sin bi je odvezao, a netko od prijatelja bi je poslije odvezao kući.

Pazila sam na to da nikog ne opteretim sa sobom više od jednom. Jedna prijateljica me vozila dvaput i to sam samoj sebi predbacivala, smije se Ivana. Ovih dana Radio Taxi Zagreba, s kojim je potpisan ugovor o prijevozu, počeo je prevoziti oboljele žene, a Ivana nam otkriva i reakciju jedne od njih na besplatan prijevoz:

Rekla mi je 'nitko mi u životu do sada nije ništa poklonio'. Kad sam to čula, zaplakala sam.

"SVE MLAĐI LJUDI OBOLIJEVAJU OD RAKA"
Udruga "Nismo same" povezala se i s Volonterskim centrom Zagreb jer je mnogim ženama potrebna i pratnja prilikom odlaska na kemoterapije i zračenja. Javilo se dvadesetak volontera koji žele biti pratnja ili sudjelovati u kampanji.

Stanje u Hrvatskoj je takvo, nastavlja Ivana, da se oboljeli od raka čude kada im se nešto želi dati besplatno, no u europskim zemljama poput Nizozemske, Njemačke, Austrije i Irske besplatan prijevoz dio je police zdravstvenog osiguranja.

Prijateljica iz Irske rekla mi je kako je na terapije vozi taksi sat i pol, čeka je da završi s terapijom što traje i po nekoliko sati i vozi je kući, kaže.

Koliko je ženama oboljelima od raka potrebna podrška sredine, društva i države pokazuju i rezultati ankete provedene na Facebooku u kojoj je sudjelovala 541 osoba. Anketa je pokazala kako 10 posto sudionika nema nikakvih izvora prihoda, a 50 posto nema podršku obitelji.

99,9 posto oboljelih žena koje sam upoznala imale su neki okidač, bilo probleme u braku, na poslu, bolesne roditelje,... Sve su to tople, divne, nježne duše koje se nisu znale nositi s takvim problemima. A život nas danas melje sto na sat

--C.Ivana Kalogjera, predsjednica udruge "Nismo same"

To je za nas kao društvo zabrinjavajuće jer sve zemlje rade na tome da oboljele od karcinoma infiltriraju u društvo. Uzmimo u obzir i to da su u anketi sudjelovale informatički pismene osobe tako da je situacija sigurno još puno gora. Žene koje su dobile besplatan prijevoz nemaju niti mobitel, napominje Ivana te dodaje:

Država će se kad tad morati suočiti s tim problemom zato što sve mlađi ljudi obolijevaju od raka, zakon vas tjera da što duže radite i bit će sve više oboljelih radno aktivnih ljudi. Nije rješenje ni to što su ljudi na dugogodišnjim bolovanjima, ni za te ljude ni za državu.

Kao veliki entuzijast Ivana Kalogjera je, prije nego što se razboljela, nakon godina rada u novinarstvu ostavila stalni posao i odličnu plaću te otišla raditi u Ministarstvo obrazovanja. Bio je to također vrlo stresan posao kao i onaj u dnevnom novinarstvu, uz troje djece.

Jednom tjednom ne bih spavala cijelu noć jer sam pisala tekstove. Dan sam započinjala s kavom i cigaretama, preskakala bih doručak, priča. Takav način života ostavio je traga na njenom organizmu. Desetak dana prije nego što joj je otkriven rak dojke Ivani je stigla ovrha zbog neplaćanja kredita u kojem je bila jamac prijateljici koja je preminula od srčanog udara. Nekoliko mjeseci nakon dijagnoze preminula joj je mama. Ivana se osjećala grozno, noćima nije spavala te bi hodala po kući razmišljajući što dalje, ali odustajanje nije bilo opcija.

"Ivana, to je je još jedan izazov za tebe. Možeš ti to", govorila si je kada je čula dijagnozu koja joj je promijenila život. Kroz liječenje je, kaže, dobila toliko ljubavi te je osjetila potrebu da tu ljubav širi dalje. S tim ciljem je i pokrenula udrugu "Nismo same" za što je u veljači dobila nagradu Vesne Andrijević Matovac koju dodjeljuje Udruga Sve za nju.

Svima savjetujem da uče na mom primjeru da treba stati na loptu u nekim trenucima i voditi brigu o sebi. I što je najvažnije, redovito se kontrolirati jer je za izlječenje raka iznimno bitno da dođete na vrijeme, poručuje Ivana Kalogjera. Danas se, nastavlja, zdravstveno osjeća dobro, svi nalazi su u redu te ide na kontrole svakih šest mjeseci.
Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same, i Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog vijeća Zaklade Solidarna
Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same, i Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog vijeća Zaklade Solidarna Foto: Sandra Simunovic/Pixsell


"KALOGJERA, PRIZNAJ DA SI SVE IZMISLILA"
Dvije situacije vam trajno ostanu u sjećanju: kada vam kažu da imate rak i kada vam kažu da nemate više rak. Raspadnete se, samo na drugačiji način, u obje situacije. Kad mi je liječnik na prvoj kontroli nakon kemoterapija i zračenja rekao da je sve u redu,
satima sam sjedila u autu i plakala, sjeća se Ivana. Danas na rak gleda kao na opomenu da neke stvari u životu stvari treba promijeniti.

Dvije situacije vam trajno ostanu u sjećanju: kada vam kažu da imate rak i kada vam kažu da nemate više rak.

Slažem se sa svima koji kažu da je rak bolest duše. Životne situacije nas melju, a nitko nas nije učio kako se nositi s njima i onda patimo u sebi. 99,9 posto oboljelih žena koje sam upoznala imalo je neki okidač, bilo probleme u braku, na poslu, bolesne roditelje,... Sve su to tople, divne, nježne duše koje se nisu znale nositi s takvim problemima. A život nas danas melje sto na sat, govori Ivana koja je zbog raka odstranila obje dojke te ima implantate.

Cijeli život bila sam nezadovoljna sa svojim grudima, imala sam veće grudi i maštala o tome kako ću jednog dana, kada ću si moći to priuštiti, smanjiti grudi. Kad mi je otkriven rak, liječnik mi je sugerirao da stavim implantate manje veličine od mojih prirodnih grudi.

Prijateljice su me znale zezati 'Kalogjera, priznaj da si sve izmislila kako bi dobila manje grudi'. Nemam nikakav osjet u grudima, ali nikad nisam imala ljepše grudi i konačno mogu nositi majice otvorenih leđa, sa smiješkom kaže. Više od gubitka grudi Ivani je teže pao gubitak kose.

Imala sam jako dugu kosu, međutim i to sam brzo preboljela. Nisam čak ni kupila periku nego sam bila ili ćelava ili sam nosila maramu. Sad mi raste kosa još gušća nego što je bila i šišam se na kratko iako me većina nagovara da je puštam. Ali mislim da ću ostati na kratkoj frizuri. Potpuno se dobro osjećam s njom, otkriva Ivana Kalogjera.

Počitajte i 5 faktora koji povećavaju rizik od raka dojke.

Ivana se danas zdravstveno osjeća dobro, svi nalazi su u redu te ide na kontrole svakih šest mjeseci
Ivana se danas zdravstveno osjeća dobro, svi nalazi su u redu te ide na kontrole svakih šest mjeseci Foto: Sandro Sklepić