Jedna od rijetkih vozačica kamiona u Hrvatskoj svakodnevno sjeda za volan svog Mercedesa i vozi za Englesku. Njezino ime je Irina Kovač, a ovako izgleda njen radni dan...

'U Hrvatskoj se ljudi uglavnom iznenade kada im kažem što radim, no u Engleskoj je to sasvim normalno', kaže vozačica tegljača Irina Kovač, Petrinjka rođena u Rusiji. Svakog tjedna Irina sjeda u za volan svog Mercedesa i kreće na put iz Slovenije prema Engleskoj.

Priznaje kako je u početku bilo jako teško. Upravlja tegljačem s poluprikolicom dugačkim 16,5, širokim 2,55, a visokim čak 4 metra, pa kako bi usavršila okretanje, stavljanje kamiona na rampu i druge manevre, trebalo je puno puno prakse.

Irina ture vozi sa suprugom Stankom, s obzirom da oboje rade za istu slovensku tvrtku. Za volanom se izmjenjuju, a kada jedan vozi, drugi odmara. 'On me ne može usmjeravati ili pomagati dok vozim, jer mora odmoriti nakon svoje smjene. Za prekoračenje dozvoljenog broja sati za volanom, u Europi su kazne velike, a na tahografu sve je zabilježeno. A nakon smjene, odmor je i prijeko potreban', objašnjava Irina.

Posao je zahtjevan jer je na cesti po 5 dana. Tada spava u kabini kamiona, koja je ipak poprilično opremljena. 'Ima 2 kreveta, klima, grijanje, frižider, ormarići… Sve što je potrebno za posao i odmor. A na kraju smjene, nije bitno gdje si, samo da imaš gdje odmoriti', priznaje Irina.

Vozačica kamiona koja se zaljubila u trbušni ples

Kad nije na cesti, Irina najviše voli šetati sa suprugom, a oduševili su je mali gradići i sela po Engleskoj. Kao i svakoj ženi, jedna od omiljenih razbibriga je šoping, pa Irina često zaviri i u velike šoping centre, a najbolje i najjeftinije, pronašla je na potpuno neočekivanom mjestu: trajektu preko La Manchea.

Iako Irina sada već nepunih godinu dana vozi kamion, donedavno bavila se nečim potpuno drugačijim - trbušnim plesom. Kako je krenula njena priča? Lijepa Ruskinja zaljubila se u Petrinjca te je došla s njim u Hrvatsku. I u rodnoj Rusiji radila je zanimljive poslove. Iako je završila preddiplomski za tehnologa u drvnoj industriji, posla nije bilo pa se prekvalificirala i zaposlila u mliječnoj industriji kao laborant.

Vrijedna Irina, nakon preseljenja u Petrinju, vrlo je brzo savladala hrvatski, ali posao nikako nije mogla naći. Kako je oduvijek voljela ples i amaterski se time bavila od malih nogu, tek je u Hrvatskoj krenula na privatne satove trbušnog plesa i ubrzo i sama otvorila svoju plesnu školu u Petrinji. Sa svojim učenicama često je nastupala na manifestacijama u Petrinji i ostatku Sisačko-moslavačke županije, te po Zagrebu, Velikoj Gorici i okolici.

Od samog plesa nije mogla živjeti, pa je radila i kao prevoditeljica, što ju je posebno oduševilo zbog mogućnost komuniciranja na materinjem jeziku. Zbog male plaće, ali i ambicija da se bavi još jednom svojom ljubavlju, prije nekoliko godina upisala je Obrtničku školu u Sisku i položila za vozača.

Zaposlila se u slovenskoj tvrtci u kojoj radi i njen Stanko. 'Jako sam sretna i zahvalna svome šefu što me primio, jer ni u Sloveniji nema puno žena vozačica. U mojoj firmi, ja sam jedina', zaključuje Irina.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju