Isabella Rosellini rođena je na današnji dan 1952. godine u Italiji u obitelji već spomenutog glumačko-redateljskog para kao jedna od blizanki. Imala je poprilično burno djetinjstvo zbog stalnih roditeljskih svađa i razvoda, a s 11 godina dijagnosticirana joj je i skolioza.
No operativnim zahvatima i dugotrajnim liječenjem bolest je stavljena pod kontrolu, a nekoliko godina kasnije mlada se Isabella iz sigurnosti poznate Europe otisnula preko oceana.
Pohađala je Finch koledž u New Yorku te istodobno radila kao dopisnica i prevoditeljica za talijansku televiziju RAI, a upravo ju je jedan od intervjua zauvijek obilježio. Naime, tako je upoznala svog budućeg supruga, poznatog redatelja Martina Scorsesea, s kojim je kasnije bila u braku tri godine.
S 29 godina postala model
Ono što je još više obilježilo njezin život te je i desetljećima kasnije još uvijek čini jednom od najljepših glumica svih vremena koja dostojanstveno stari bio je njezin ulazak u svijet mode i modelinga. Naime, kada joj je bilo 29 godina, što bi za današnje pojmove već bila prekasna dob za ulazak u taj sektor, Isabella se počela baviti modelingom, a s 31 godinom postala je zaštitno lice francuske kozmetičke tvrtke Lancôme.
U tim je godinama odigrala i svoju prvu filmsku ulogu uz bok svojoj majci Ingrid, a nekoliko godina kasnije dobila je i glavnu ulogu u filmu "Blue Velvet", gdje je upoznala ljubav svog života, kako je često nazivala redatelja Davida Lyncha, iako se nije radilo o cjeloživotnom partnerstvu. Njezin lik i djelo postao je sve prepoznatljiviji, a ona se nije lišila biti snažna žena koja itekako čvrsto stoji iza svog mišljenja, bori se za prava žena i nastoji poboljšati svoj položaj.
No kako je počela starjeti, Lancôme je odlučio raskinuti multimilijunski ugovor s njome. Kada su joj bile 43 godine, rečeno joj je da modna industrija mora biti sastavljena od snova, a ne realnosti, čime je predsjedništvo tvrtke aludiralo na to kako je prestara da bi bila njihovo zaštitno lice, ali i da im se ne sviđa to što ima svoj glas.
Na početku te karijere bilo je samo važno biti lijep i šutjeti. Tada sam bila u braku, a morala sam uvijek skidati svoj prsten samo zato da me nešto, prema njima, ne bi definiralo. Moje ime nikada nije bilo korišteno u reklamama, rekla je za Irish Times.
Onda je, kako kaže, upoznala novinarke, prve žene koje su napokon za medije dale svoj osvrt o modnoj industriji i industriji ljepote, što je do tada bio posao muškaraca. One su se također dotaknule i žena na visokim pozicijama u industriji ljepote.
Rođena sam s deformacijom kralježnice zbog koje sam morala proći nekoliko vrlo bolnih operacija, te ne mislim opet pod kirurški nož, posebno ne u svrhu ljepote.
Muškarac vidi modu i kozmetiku kao sredstvo zavođenja, no žene shvaćaju da se uređuju za sebe same, ne za druge. Biti uvijek samo ljepotica u oku muškarca poražavajuće je. Zato je pisanje o ženama na visokim pozicijama, radilo se o svijetu industrije ljepote ili ne, bila nužna promjena koja je napokon pokrenula stvari nabolje.
Kada sam bila tinejdžerka u Italiji, mlade djevojke redovito bi doživljavale dobacivanje na ulici i komentiranje njihovih dijelova tijela. I to se prihvaćalo kao nešto normalno, a nije. Tužno je što je kultura stvorila, rekla je Isabella.
Uvijek za prava žena
Tijekom godina postala je poznata kao strastvena feministkinja, ali također i jedna od rijetkih u Hollywoodu koja nije podlijegala kirurškim zahvatima kako bi dobivala uloge i "ostala mlada". Iako je i sama priznala da je činjenica kako se uloge smanjuju kako dob raste, odlučno je rekla "ne" kirurškom nožu.
Tko voli, nek' izvoli. To je vrlo osoban izbor. Ja sam rođena s deformacijom kralježnice zbog koje sam morala proći nekoliko vrlo bolnih operacija te ne mislim opet pod kirurški nož, posebno ne u svrhu ljepote. Slično je i s botoksom. Nezamislivo mi je u sebe stavljati otrov. Vlasnica sam organske farme te mi je nepojmljivo da svoje tijelo hranim najboljim namirnicama, a onda u sebe unosim otrovni botoks. Ne razumijem tu filozofiju, rekla je u jednom intervjuu za Vogue.
Čini se da je vrijednost toga prepoznao i Lancôme jer ju je novo predsjedništvo pozvalo da opet postane njihovo zaštitno lice u dobi od 65 godina. Naime, sada su odlučili da je njezina dob prednost za kampanju, a ne nedostatak kao što su joj to rekli prije dvadesetak godina.
Iako bi mnogi možda teško progutali ponos i vratili se onima koju su ih, na neki način, odbacili, Isabella želi širiti svijest o tome da nas dob i izgled ne smiju definirati kao osobe. Postala je intelektualno lice koje dokazuje da ljepota, obrazovanje, vedar pogled na život i dostojanstveno starenje idu ruku pod ruku.
