Riječ je o team menadžerici hrvatske nogometne reprezentacije Ivi Olivari.
Iva već više od 26 godina radi u Hrvatskom nogometnom savezu, a na aktualnom Prvenstvu brine da svaki trenutak naše reprezentacije izvan terena prođe u najboljem mogućem redu. Njezine organizacijske vještine i neuništivi duh, zbog kojeg je mnogi smatraju i majčinskom figurom reprezentacije, doprinose tome što se u Rusiji piše povijest hrvatskog nogometa.
Od tenisa do nogometa
Da joj je netko u djetinjstvu rekao kako će ostvariti uspješnu karijeru u području nogometa, Iva mu ne bi povjerovala, no danas odlično obavlja svoj posao u HNS-u, za koji kaže da se dogodio gotovo slučajno.
Nakon dvije godine koje sam provela u Americi zbog tenisa koji sam igrala, vratila sam se u Hrvatsku, udala, rodila i tražila posao. Samostalnošću Republike Hrvatske i formiranjem Hrvatskog nogometnog saveza nastala je potreba za uspostavom stručnih službi.
Čula sam da je otvoreno mjesto u Međunarodnom odjelu, došla na razgovor i bila primljena. U Međunarodnom odjelu radila sam do izbora Davora Šukera za predsjednika HNS-a, kada je reorganizacijom formiran Nogometni odjel u kojem sam nastavila svoje djelovanje, prisjeća se Iva.
Sport spaja ljude i ruši barijere, a ponosna sam ako moja priča i jednoj djevojci bude inspiracija da se bavi poslom koji sanja, a koji možda nije „tipičan za žene“, kaže Iva.
Kao team menadžerica brine o organizacijskoj strani odlaska na natjecanja, a ujedno je i prva žena u hrvatskoj povijesti koja je sjela na klupu na najprestižnijim nogometnim događanjima Europe i svijeta.
Prvi put na klupu A reprezentacije sjela sam na Europskom prvenstvu u Francuskoj, odlukom izbornika Ante Čačića, koji me priključio stručnom stožeru. Uz veliko uzbuđenje, to je za mene prije svega bila odgovornost i velika čast, govori nam Iva.
HNS ima više zaposlenih žena nego muškaraca
Danas je ona pravi dobri duh reprezentacije, izuzetno cijenjen član i osoba koja s osmijehom rješava sve što se nađe pred njom. Iako je jedna od medijski eksponiranijih žena iz HNS-a u posljednje vrijeme, napominje da njezine kolegice jednako tako imaju vrlo veliku ulogu u Savezu.
Moram naglasiti da je Hrvatski nogometni savez dobro okruženje za žene, kojih ima više zaposlenih u Savezu od muškaraca, a neke od njih obavljaju rukovodeće pozicije u hijerarhiji Saveza – i obavljaju ih sjajno. Sama nikada nisam primijetila da me bilo tko gleda na drugačiji način jer sam žena, iako se nogomet ne samo u Hrvatskoj već i u velikom dijelu svijeta doživljava kao muški sport. Ako je i bilo nekih komentara, nikada se na njih nisam obazirala, a u mom radnom okruženju i šefovi i kolege maksimalno me uvažavaju i poštuju, ističe Iva.
U tome joj je pomogao i njezin sportski duh i nekadašnje aktivno bavljenje tenisom, a do sada se može pohvaliti odlaskom na četiri europska i četiri svjetska prvenstva, gdje su radni dani posvećeni tome da nogometaši imaju najbolje uvjete kako bi mogli dati sve od sebe na terenu.
Iva Olivari je prva žena u hrvatskoj povijesti koja je sjela na klupu na najprestižnijim nogometnim događanjima Europe i svijeta.
Radni dan počne ujutro i završi navečer, ili ponekad u gluho doba noći. I tako svaki dan, sve dok traje natjecanje. Puno je toga što treba napraviti da bi reprezentacija doputovala, da bi se smjestila u hotelu, trenirala i na kraju odigrala utakmicu. Kada dođe sam dan utakmice, veliki dio mog posla je već pri završetku, samo se završavaju posljednji detalji, kaže Iva.
Obiteljska atmosfera s kolegama
U uspješnom obavljanju posla uvelike joj pomaže i gotovo obiteljska atmosfera koja vlada u Hrvatskom nogometnom savezu. Kako je cijeli tim već više od mjesec dana neprestano zajedno, što na pripremama, što na samom prvenstvu, važno im je da znaju kako se mogu osloniti jedni na druge. Kako pak većinu nogometaša poznaje još otkako su bili djeca, oni joj itekako vjeruju.
Većinu njih poznajem još otkada su igrali za naše reprezentacije mlađih uzrasta. Mislim da imamo prijateljski i otvoren odnos. Međusobno se poštujemo i uvažavamo. Moja je uloga upravo to da im budem oslonac i podrška u svemu onome što se događa izvan terena, kako bi na terenu mogli dati svoj maksimum, ističe Iva.
Kako sama kaže, u tome joj pomaže i nekadašnje bavljenje sportom jer ju je, prije svega, naučilo disciplini i poštovanju autoriteta.
Iako je tenis pojedinačni sport, naučio me i timskom radu. Sretna sam što sam ostala u sportu jer niti jedan posao ne može se usporediti s ovim poslom i s ponosom, srećom i zadovoljstvom koji pruža. Fantastično je biti dio te emocije, govori nam Iva.
Mala zemlja. Veliki snovi
Upravo su takve emocije zavladale cijelim timom kada je hrvatska reprezentacija ušla u polufinale ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva.
Teško je opisati radost, zadovoljstvo i ponos koji smo svi osjećali u tom trenutku, posebno jer je uspjeh došao nakon još jednog dramatičnog izvođenja jedanaesteraca. Nije lako proživljavati takvo nešto dolje na terenu, ali ako moramo još dva puta tako doći do pobjeda, nećemo se žaliti, napominje nam Iva, koja ističe i koliko svim članovim HNS-a znači to što je cijela Hrvatska uz Vatrene.
Na njihovu autobusu kojim se voze Rusijom tijekom Prvenstva naveden je slogan „Mala zemlja. Veliki snovi“, a upravo ih to tjera naprijed.
Sama nikada nisam primijetila da me bilo tko gleda na drugačiji način jer sam žena, iako se nogomet ne samo u Hrvatskoj, već i u velikom dijelu svijeta doživljava kao isključivo muški sport.
Nadamo se da ćemo uspjeti ostvariti snove svih naših građana i proći još tu jednu stepenicu do velikog finala. Scene s hrvatskih trgova koje gledamo na internetu nevjerojatne su, nama je zapravo ovdje teško doživjeti kakva je čudesna atmosfera u Hrvatskoj. Podrška cijele Hrvatske daje nam svima dodatnu snagu, govori nam Iva, koja napominje da u svemu tome, kao i u njezinu svakodnevnom poslu, veliku ulogu ima i podrška njezine obitelji.
Sreća prati hrabre
Kako je njezin suprug sportski novinar, sport je glavna tema njihovih razgovora, no kada su njezina djeca Fran i Lea bili mlađi, bavljenje ovim poslom bilo je pravo umijeće.
Zaista je trebalo jako puno dobre organizacije i prije svega pomoć moje mame da bi se uskladile obiteljske obveze s onima u uredu. Sjećam se situacije sa Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, kada je sin navijao protiv Hrvatske kako bi se „mama i tata vratili doma“. Danas je to puno lakše, djeca su odrasla, pa i ta dugačka izbivanja od kuće lakše prebrodimo. Međutim, znam da su ponosni što sam dio hrvatske reprezentacije i svjesni su koliko lijepih emocija to donosi, neovisno o radnom vremenu i stresu, napominje vrsna menadžerica.
Upravo zato svoj posao nikada ne bi mijenjala iako je, kako priznaje, bilo itekako teških trenutaka. No već je od rane mladosti naučila da treba „zasukati rukave“.
Moj je posao sasvim sigurno jedan od „netipičnih“ za žene, no treba se pokušati dokazati svojim radom. Doduše, u životu treba imati i malo sreće, ali kažu naši stari da sreća prati hrabre. Sport je općenito mjesto za one koji se vole natjecati – bilo to protiv suparnika na terenu ili nekih predrasuda izvan njega.
Sport spaja ljude i ruši barijere, a ponosna sam ako moja priča i jednoj djevojci bude inspiracija da se bavi poslom koji sanja, a koji možda nije „tipičan za žene“, zaključuje Iva Olivari, duša hrvatske reprezentacije, obiteljska žena i ponosna vlasnica Jacka, njemačkog šnaucera.
