Središnji ovogodišnji izložbeni projekt Muzeja za umjetnost i obrt (MUO), "Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost", koji će se održati od 14. travnja do 14. listopada, u čak osamnaest tematskih dionica podsjetit će na godine koje se pamte kao turbulentne i po mnogočemu prijelomne za Hrvatsku i njezino okruženje.
Obuhvaćamo vrijeme kada je Hrvatska bila u političkom, društvenom i pogotovo gospodarskom uzletu, jača industrija, nezaposlenih gotovo nema, stambeno pitanje lako se rješava, nema gladi, a pozitivna energija prisutna je svugdje, rekao je autor idejnog koncepta izložbe Zvonko Maković.
Najmanji eksponat na izložbi je antibebi pilula koja je izmijenila kulturu našeg ponašanja, a najveći je Fićo, velika žudnja građana Hrvatske i Jugoslavije, koji u to doba nije bio samo predmet za upotrebu nego i statusni simbol
Izložba počinje 1958. godinom, kada se održao sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije, nakon kojega se partija liberalizirala i otvorile su se nove teme poput ekonomije, a završava 1971., godinom hrvatskog proljeća.
Tijekom šezdesetih stvari se mijenjaju, a padom Rankovića 1966. stvaraju se predispozicije za liberalizaciju hrvatske kao savezne države, uskoro dolazi do Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i nove hrvatske vlasti, no onda i do 1971., godine kojom izložba završava, kada se održala omražena sjednica Centralnog komiteta SKJ, ustvrdio je Maković.
Podsjetio je kako su se tada u gospodarstvu i kulturi stvarala najveća djela u području likovne umjetnosti i arhitekture, bilo je to vrijeme Novih tendencija, Gorgone, Muzičkog bijenala, zlatno doba za kazalište, film, glazbu, medije.
Najmanji eksponat na izložbi je antibebi pilula koja je izmijenila kulturu našeg ponašanja i otvorila vrata za nove osjećaje, a najveći je fićo, velika žudnja građana Hrvatske i Jugoslavije, koji u to doba nije bio samo predmet za upotrebu nego i statusni simbol, napomenuo je Maković.
Ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović rekao je kako je tih godina završilo poslijeratno razdoblje, paradigme su se mijenjale i na globalnoj razini te je počela epoha čiji se odjeci osjećaju i danas.
Bilo je to specifično vrijeme, postavljala su se pitanja individualnih i društvenih sloboda, a velike svjetske teme bile su važne i kod nas. To je razdoblje u kojemu je došlo do otapanja krutog sustava i erupcije na svim područjima, rekao je.
Zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević poželjela je organizatorima brojnu publiku "koja će u izložbi uživati, ponešto naučiti ili osvježiti pamćenje".
Odjek stvarnosti šezdesetih pomalo je mitologiziran i s ovim vremenskim odmakom ipak ih pomalo gledamo kroz ružičaste naočale, no nadam se da će izložba odgovoriti našim očekivanjima i da ćemo osjetiti dašak tadašnjeg življenja, malo radosti, nostalgije, lijepih sjećanja, ali i dobiti nove inicijative, ustvrdila je.
SVE ONO ŠTO IZ 1960-IH VRIJEDI ZAPAMTITI
Brojnim izlošcima, koji se prikupljaju i od građana, od dokumentarne građe, umjetničkih djela, fotografija do filmskih, televizijskih i glazbenih inserata te svakodnevnih predmeta, izložba će pokazati što je sve iz tog razdoblja ostalo zapamćeno s područja umjetnosti, arhitekture, mode.
Društveno-politički kontekst šezdesetih godina, razvoj konzumerističkog društva na izložbi će obraditi Ante Batović, dok će Igor Duda prikazati kulturu svakodnevice potrošačkog društva, Maković likovne umjetnosti tog doba, a Maroje Mrduljaš arhitekturu, vrijeme u kojemu je dovršena poslijeratna obnova, a počeli veliki projekti urbanizacije.
Dizajn šezdesetih, vrijeme zahuktavanja industrije široke potrošnje i uvođenja dizajna u proizvodnju, predstavlja Koraljka Vlajo, grafički dizajn koji doživljava redefiniciju u prostoru popularne kulture i komercijalnog dizajna Lovorka Magaš Bilandžić, a eksperimente na području autorske keramike Marina Bagarić.
Dunja Nekić obrađuje temu fotografije i sve važniju ulogu fotoreportera, Krešimir Nemec književnost, primjerice pojavu proze u trapericama, Ana Lederer kazalište koje se okreće prema umjetnosti zapadnoga kruga, Seadeta Midžić Muzički biennale Zagreb, a Maja Đurinović hrvatsku plesnu scenu i prve umjetničke plesne škole.
Zlatno doba filma u Hrvatskoj, predstavlja Tomislav Šakić, pop glazbu, vrijeme šlagera, zabavne glazbe, šansone i kasnije rocka Hrvoje Horvat, dok Katarina Nina Simončić prikazuje modu koja je označavala pobunu mlađih generacija protiv građanske klasične elegancije. Na modnu fotografiju tog doba podsjeća Marija Tonković, na novinsku scenu Inoslav Bešker, a na radio i televiziju, njezine same začetke Nada Zgrabljić Rotar.
Izložbu će pratiti edukativni programi, okrugli stolovi, predavanja vezana uz pojedine tematske cjeline, koncerti s glazbom iz tog razdoblja, filmske projekcije u kinu Tuškanac.
Vizualni identitet i postav izložbe potpisuju Numen/For Use i Oaza, a izložbu će pratiti opsežna monografija koju MUO izdaje u suradnji sa Školskom knjigom i prigodni suveniri.
