Knjižničarstvo nije posao, već poziv, a jednom kada se rodi ljubav prema knjigama, ona samo nastavlja rasti i uz nas je cijeli život.
Naša sugovornica, umirovljena knjižničarka iz Belišća, Jasna Andrišić, svoju je strast prema književnosti 32 godine prenosila svojim sugrađanima, a ni u mirovini ne miruje – sada svoje književne preporuke nesebično dijeli na Instagram i Facebook profilima pod nazivom Knjižničarka preporučuje.
Osim svojim iskrenim recenzijama književnih klasika i modernih naslova, gospođa Jasna dijeli i crtice iz svojeg života, promišljanja i kreativne rukotvorine pa se tako još više približila srcima onih koji rado posjećuju njezine profile.
U Gradskoj knjižnici i čitaonici Belišće počela je raditi 1988. godine, a ubrzo nakon toga postala je njezina voditeljica i dvadesetak godina sve poslove u njoj obavljala sama - od rada s korisnicima, kupovine i obrade knjiga, do organiziranja različitih aktivnosti.
No koliko god težak i sveobuhvatan bio posao samostalne knjižničarke u manjoj sredini, ono što zaista ostaje u srcu lijepi su trenuci - rad s korisnicima koji su cijenili njezine preporuke i s kojima je dijelila svoju strast prema čitanju, a oni su znali prepoznati njezinu stručnost i iskren i nepogrešiv savjet. A koji je trenutak bio najdraži?
Onaj trenutak kad sam kod nekoga probudila ljubav prema čitanju, naročito kod djece, kaže nam Jasna.
Na početku je svoje recenzije krila i od obitelji
Svoju ljubav prema čitanju i preporuke djela koja su joj posebno upečatljiva od 2017. ova simpatična knjižničarka dijeli i na svojemu Facebook profilu naziva Knjižničarka preporučuje.
Na taj se korak prvenstveno odvažila zbog sebe, kako bi vodila evidenciju o pročitanim knjigama, bez zadavanja nekih velikih ciljeva o broju ljudi do kojih će njene recenzije doći. Zapravo, na samim počecima činjenicu da svoje književne misli dijeli online nije otkrila čak ni članovima svoje obitelji.
Onda sam se polako ohrabrivala i kad su mi dolazili korisnici u knjižnicu s molbom da im preporučim neku knjigu, govorila bih im da me potraže na Facebooku, da tamo pišem neke preporuke pa neka pogledaju. I oni bi pogledali. Kad sam došla do 100 pratitelja, mislila sam da je to nenormalno velik broj i nisam mogla vjerovati da nekog uopće zanima što piše tamo neka knjižničarka iz Slavonije. Danas ih imam preko 6.100, što je meni nezamislivo. – podijelila je s nama skromno Jasna.
Ubrzo nakon Facebook profila, otvorila je i onaj na Instagramu. Na njemu je najprije objavljivala samo fotografije, a kasnije je uz njih počela pisati i tekstove. Nedavno je prešla brojku od 3000 pratitelja što je jako veseli jer je u zadnje četiri godine imala puno teških trenutaka, posebice onih provedenih u bolnici nakon teških operacija, a upravo tada su je poruke pratitelja izvlačile iz kriza i bile joj prijateljska ruka i zagrljaj na daljinu.
Upravo zbog toga što joj kontakt s ljudima puno znači, Jasna sa svojim pratiteljima rado dijeli i crtice iz svojeg života, uspomene, razmišljanja, lijepe, ali i teške trenutke, a baš zato su njezini profili na društvenim mrežama jedan autentičan i originalan mozaik.
Da, podijelim svašta, jer sam sve to ja. I onda kad sam sretna pod svojom japanskom trešnjom u dvorištu i ispijam kavu, i onda kad sam u bolnici nakon teških operacija, i kad ženim sina. Smatram to kao da je još uvijek otvoren jedan prozor u meni, prozor koji me drži koliko-toliko normalnom i zdravom.
Ostavila trag kreativnim radionicama
Upitali smo je kako bira knjige koje pročita, predstavlja i recenzira.
Ispočetka su to bile isključivo knjige iz knjižnice. Kasnije sam ostvarila suradnju s nekoliko izdavača koji mi šalju knjige koje ja želim. Ne pretrpavam se knjigama, jer bi mi to bilo previše. I dalje svaku knjigu, o kojoj pišem, zaista i pročitam i napišem svoj osvrt. Moji osvrti su iskreni i ne podilaze nikome. I dalje čitam i knjige iz knjižnice, kao i one koje sama kupim. Najviše volim čitati obiteljske drame i magični realizam, no čitam i druge knjige.
Knjige su Jasnin kriptonit, ono što joj osnažuje duh i u trenucima u kojima je tijelo slabije. Bolest s kojom se nosi već nekoliko godina usporila je neke od njezinih aktivnosti, ali među njima nipošto nije i čitanje. U jednoj je nedavnoj objavi napisala da joj je cilj u 2023. bio pročitati 30 knjiga, a naposljetku ih je pročitala 70 te ih i recenzirala na svojim profilima.
Gledam na to kao na vlastitu pobjedu, jer je čitanje za mene zaista ljekovito. Kad čitam, otplovim u neki sasvim drugi svijet u kojem ne razmišljam o pretragama, kontrolama, operacijama. Uspijem se odmaknuti od stvarnosti i to je velika stvar.
No Jasna nije trag kod svojih sugrađana ostavila samo dijeleći s njima ljubav prema knjigama, tijekom svojeg je tridesetogodišnjeg rada u belišćanskoj knjižnici mnoge Belišćane, i male i velike, podučavala raznim kreativnim tehnikama izrade različitih rukotvorina – salvetne tehnike, zlatovez, heklanje i još mnogo toga.
Oduvijek sam voljela raditi nešto rukama. U djetinjstvu nisam imala puno igračaka i trebala sam se znati zabaviti sama pa sam tako stalno nešto šila, a mama me vrlo rano naučila plesti. Baš kao što mi je knjiga lijek, tako mi je ljekovito i izrađivati nešto svojim rukama.
Zadnjih je godina Jasnin životni tempo nešto sporiji, ali njezin kreativni um i ruke ne miruju. S pratiteljima rado dijeli uratke koje izradi u trenucima čiste inspiracije i potrebe za stvaranjem nečeg originalnog i s dodatkom njezine duše. Ipak, i lani je održala jednu radionicu u svojoj knjižnici, a trenutaka s nje rado se prisjeća.
Lani sam održala samo jednu ljetnu radionicu za djecu u knjižnici na kojoj su djeca izradila sliku na slikarskom platnu pomoću salvete s morskim motivom, različitih školjkica
Čitanje je ljubav, a za ljubav se uvijek pronađe vremena
U mirovini se njezin krug istomišljenika i ljudi s kojima se redovito druži fizički smanjio, ali zato se online putovima itekako proširio.
Još jedna aktivnost koju je upravo ona pokrenula prije sedam godina je i belišćanski čitateljski klub.
Ljubav i strast prema čitanju Jasnu pokreće, a mnoge je svoje sugrađane raznim aktivnostima i individualnim, stručnim i srdačnim pristupom i književnim savjetima pridobila na „svoju stranu“ te sklonost prema čitanju, ali i kreativnosti prenijela sada već na nekoliko generacija, iako je to nešto što ova skromna umirovljena knjižničarka zasigurno sama o sebi neće ustvrditi.
Za čitanje svatko može naći barem malo vremena. Vrijeme nije dobar izgovor, to su izlike. Ako je čitanje ljubav (a jest), za ljubav se uvijek može pronaći vremena.
Ne treba se natjecati u broju stranica, u broju pročitanih knjiga. Neka to bude ispočetka stranica, dvije, a kasnije to postaje navika. Za stvaranje svake navike kažu da je potrebno tri tjedna. I, ako se toga držimo stvarno tri tjedna, ubrzo će im biti nezamisliv svijet bez knjiga.. A preporuke se uvijek mogu naći na stranicama knjiških blogera. I sasvim je normalno da nemamo svi iste ukuse, kao što nemamo u bilo čemu drugom. Ako je meni knjiga dobra, ne mora značiti da će biti dobra svima, a i obratno. Bio bi to stvarno ružan svijet u kojem bismo svi mislili o knjigama isto. – Jasnina je poruka za sve nas.
Naravno, za kraj smo je morali priupitati što nam to knjižničarka preporučuje u ovim zimskim danima, a i inače, a evo koje je naslove i autore izdvojila za nas i vas.
Knjiga koja mi odmah pada na pamet kao preporuka je Zimska trilogija Katherine Arden: Medvjed i slavuj, Djevojka u tornju i Zima za vješticu u izdanju Mitopeje. Ili bilo što od Fredrika Backmana, Khaleda Hosseinija, Elif Shafak. Od domaćih, Gorana Tribusona, Zorana Ferića, Julijane Matanović. Našlo bi se tu još knjiga i knjiga. No najbolje bi bilo otići na Facebook i Instagram stranicu Knjižničarka preporučuje i vidjeti što sam sve tamo preporučila.
