Nakon što je Allison Kimmey rekla djeci kako je sada vrijeme da s bazena krenu kući, njezina se kćerkica uzrujala. U trenutku bijesa i nemoći što ne može više ostati na bazenu rekla je svojoj majci da je debela. To je Allison potaknulo da kćerkici i sinu održi lekciju o tome što je zapravo debljina. Cijelu priču podijelila je sa svojih 124 tisuće pratitelja na Instagramu i objasnila kako ne može kontrolirati što njezina djeca čuju izvan kuće, ali da se kod kuće trudi naučiti ih kako misliti pozitivno.
"Moja kći danas mi je rekla da sam debela. Bila je uzrujana jer sam ih natjerala da izađu iz bazena i rekla je svom bratu da je mama debela. Rekla sam joj da moramo porazgovarati.
Ja: Što si rekla o meni?
Ona: Rekla sam da si debela, žao mi je.
Ja: Moramo razgovarati o tome. Istina je da ja nisam debela. Nitko nije debeo. To nije nešto što možeš BITI. Ali zato svi imamo masne naslage. One štite naše mišiće, naše kosti i pružaju snagu našem tijelu dajući nam energiju. Imaš li ti masne naslage?
Ona: Da! Imam ih ovdje na trbuščiću.
Ja: Tako je. Imam ih i ja i tvoj brat.
U trenutku bijesa i nemoći što ne može više ostati na bazenu rekla je svojoj majci da je debela.
On: Ja nemam masne naslage, ja sam najmršaviji, ja imam samo mišiće.
Ja: Zapravo svaka osoba na svijetu ima masne naslage, ali svatko od nas ima drugačije količine.
On: U pravu si! I ja ih imam kako bi štitile moje velike mišiće! Ali ti ih imaš više od mene.
Ja: Da, to je istina. Netko ih ima puno, a netko jako malo, ali to ne znači da je jedna osoba bolja od druge. Razumijete li to?
Oni: Da, mama.
Ja: Možete li ponoviti to što sam rekla?
Oni: Da! Ne smijemo reći da je netko debeo jer ne možeš biti debeo, ali svi imaju masti i nema ništa krivo u tome.
Ja: Upravo tako.
Oni: Možemo li sada natrag u bazen?
Ja: Ne.
Svaki put kada se pojave ovakve teme, moram razmisliti kako ću ih obraditi s njima. Debljina nije loša riječ u našoj kući. Ali ako posramim svoju djecu zbog toga što je upotrebljavaju, onda im dokazujem da je u pitanju riječ koja vrijeđa i produljujem stigmu da su dodatni kilogrami nešto grozno, bezvrijedno i nepoželjno. S obzirom na to da u našoj kući ne zovemo ljude debelima kako bismo ih uvrijedili, moram pretpostaviti da je to usvojila negdje drugdje ili od nekog drugog.
Naša djeca hrane se tuđim idejama. U kući prijateljevih roditelja koji imaju drugačije vrijednost, tijekom gledanja serije ili filma, u školi. Ideje o izgledu tijela već se filtriraju u njihovim umovima. Posao je roditelja da bude najglasniji, najpozitivniji i najdosljedniji glas koji će djeca čuti, glas koji će se izdignuti iznad svih ostalih."
I dok su joj jedni dali bezrezervnu podršku i pohvalili način na koji je reagirala, drugi smatraju kako ne bi višak kilograma trebala predstavljati djetetu u pozitivnom svijetlu, nego uputiti na činjenicu da je debljina opasna za zdravlje.
