Raspad njegova braka s Jennifer Garner isprepleo se s alkoholizmom, a sve je kulminiralo odlaskom na odvikavanje 2018. godine: Lijek za ovisnost je patnja. Kada dovoljno patiš, nešto se pokrene u tebi i kažeš: 'Gotov sam.' Sretan sam što sam došao do tog trenutka prije nego što sam izgubio najvažnije stvari u životu. To nije moja karijera ili novac - to je odnos s mojom djecom. Kad sam osjetio da ovisnost ima utjecaj na njih, suočio sam se s tim.
Opisao je i kako bi izgledao njegov život da se nije razveo.
Vjerojatno bismo se svađali. Ja bih vjerojatno i dalje pio. Nisam želio otići zbog djece, ali znao sam da nisam sretan i pitao se što da radim. Na kraju bih popio bocu viskija i zaspao na kauču, a to nije bilo rješenje. Jedan od razloga zašto sam pio bila je i činjenica da sam se osjećao zarobljeno, rekao je Ben i prouzročio ludnicu na društvenim mrežama.
Naime, neki su ovu izjavu interpretirali kao svaljivanje krivnje za razvod i probleme s alkoholom na Jennifer Garner.
Ima i onih koji su je doživjeli kao ono što uistinu i jest - jedno obično priznanje. Čovjek nije bio sretan u braku. Pokušavao je ostati u odnosu koji više nije imao smisla isključivo zbog djece, kao i mnogi drugi. Istovremeno je rješenje i utjehu za probleme tražio na krivom mjestu, kao i mnogi drugi.
Da je, primjerice, ovaj intervju dala Jennifer i ispričala kako je zapela u braku s krivim čovjekom, bismo li je osuđivali? Vjerojatno ne bismo jer mi žene nekako po navici samo ženama dozvoljavamo da priznaju kako su nesretne u braku, a od muškaraca prešutno očekujemo da se prave kako je sve u redu jer često ni same ne možemo pogledati istini u oči.
Affleck i Garner oženili su se 2005. godine nakon samo osam mjeseci veze, nedugo nakon što se ona razvela od glumca Scotta Foleyja, a on prekinuo zaruke s Jennifer Lopez. Stručnjaci bi vjerojatno rekli kako ipak nisu trebali juriti u novi ljubavni odnos.
Uzeli smo si vremena i donijeli svoju odluku. Jednostavno smo se udaljili. Bili smo u braku koji nije funkcionirao. Dogodi se. Jennifer je netko koga volim i poštujem, ali znao sam da više ne trebam biti u braku s njom. Trudili smo se i trudili, trudili zato što smo imali djecu, ali nijedno od nas nije željelo da našoj djeci to postane primjer braka. Rastali smo se prijateljski, najbolje kako smo znali. Jesmo li imali neslaganja oko skrbništva? Je li sve to bilo teško za nas? Jesmo li se ljutili? Da, ali u podlozi svega toga uvijek je bilo poštovanje, dodatno je objasnio Ben u intervjuu.
Brakovi se raspadaju kao nikad prije i za neke je to znak slabosti, linija manjeg otpora i nedostatak volje za radom na međusobnom odnosu.
S druge strane, osvrnite se oko sebe i razmislite o tome koliko disfunkcionalnih brakova (i veza) svakodnevno gledate i pritom pomislite: Bilo bi im bolje da nisu zajedno.
Nekada razvod nije bio opcija. U braku se ostajalo zauvijek, koliko god vam bilo grozno. Niste ni mogli ni smjeli priznati da ste nesretni, a neki parovi ni sami to nisu shvaćali. Mnogi će radije ostati s nekim iz navike, nego ostati sami.
Majka svih pitanja: koliko dugo moramo biti nesretni da bismo opet ostvarili pravo na sreću? Onoliko koliko sami odaberemo. To ne znači da ćete na prvi znak nevolje spakirati stvari i pobjeći iz braka, ali kada više ni jedan razgovor ne pomaže i kada jednostavno nemate snage za popravljanje porušenih mostova, ljudski je i hrabro - odustati.
Pogotovo ako su u igri i djeca preko koje se prelama svaka naša svađa i nezadovoljstvo. Ben i Jennifer su pokušali, ali opet se ispostavilo da se na zajedničku sreću ne možete prisiliti.
