Kada je William Shakespeare pisao svoju tragediju ‘Romeo i Julija’, vjerojatno nije ni pomislio da stvara djelo koje će postati najpoznatija ljubavna priča svih vremena. Radnja djela smještena je u Veronu u koju svake godine hrli stotine tisuća turista u želji da vide talijanski grad koji je bio dom nesretnih ljubavnika.
Svi oni posjećuju i kuću obitelji Capello izgrađenu u 13. stoljeću i mnogi vjeruju da je u njoj živjela Julija, iako to nikada nije dokazano i prema svim povijesnim izvorima ona je fiktivni lik.
Posjetitelji na tom mjestu ostavljaju pisma Juliji i traže njezine savjete vezane uz ljubavne probleme, a na njih odgovaraju vrijedne ‘Julijine tajnice’, a jedna od njih je i Giovanna Tamassia.
Pisma Juliji stižu u Veronu više od 100 godina. To je fenomen koji je samo rastao, posebno u devedesetima. Primili smo stotine tisuća pisama na svim jezicima i zbog toga je nastala ideja osnivanja Julijinog kluba, priča Giovanna.
U tom klubu rade ljudi posvećeni specifičnoj aktivnosti - oni odgovaraju, prevode i arhiviraju sva pisma.
Prvi je na njih počeo odgovarati čuvar Julijine kuće Ettore Solimani i odgovore je potpisivao kao ‘Julijina tajnica’ pa je tako nastala tradicija koja se zadržala do danas.
Oni koji pišu Juliji obično imaju neki ljubavni problem I traže savjet. Pokušavamo odgovoriti najbolje što možemo, dati najbolji savjet ili barem prijateljsku riječ i suosjećanje. U pismima vidimo da je ljudima ljubav uvijek najvažnija stvari u životu. Trideset godina radimo ovaj posao, ali ljubav se nije promijenila. Važnost ljubavi ostala je ista u cijelom svijetu, zaključuje Giovanna.
