Iako su psiholozi dugo bili složni da će brak trajati dulje i biti stabilniji ako ga prakticiraju starije osobe, istraživanja Nicka Wolfingera, sociologa sa Sveučilišta Utah, pokazuju da su te pretpostavke bile krive.
Institut za obiteljske studije je objavio da se najmanje rastaju, najduže ostaju zajedno i konzumiraju najviše ljubavi i poštovanja one osobe koje su u brak stupile nešto ranije.
Izgledi za razvod opadaju kako starite od tinejdžerskih godina do kasnih dvadesetih ili ranih tridesetih. Nakon toga izgledi za razvod ponovno rastu kako ulazite u kasne tridesete i rane četrdesete. Za svaku godinu nakon 32., izgledi za razvod se povećavaju za pet posto, kaže profesor Wolfinger.
A zašto su ovo najbolje godine za brak?
Mladi ljudi u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima su dovoljno mudri da shvate što zapravo žele od života, slažu li se s partnerom u toj mjeri da mogu s njim provesti cijeli život, ili su samo zaljubljeni i zaslijepljeni hormonima.
Također, već su donijeli neke važne životne odluke i preuzeli određene odgovornosti. Mnogi su već počeli zarađivati pristojan novac i počeli razmišljati o ljepoti života u paru.
S druge strane, nisu toliko „čvrsti“ da se ne mogu prilagoditi promjenama, zahtjevima, željama i snovima svoga partnera jer pred sobom imaju cijeli život za isprobavanje životnih radosti i skupljanje novih iskustava. Također, vjerojatno nemaju bivše supružnike i djecu s kojima dijele svoje vrijeme, resurse i emocije pa su potpuno predani partneru s kojim ulaze u brak.
Dakle, kako sugerira nova studija, ljudi bi se trebali vjenčati između 28. i 32. godine života, ako se ne žele rastati, barem u prvih pet godina. Autor studije napominje kako statistički podatci prikazuju okvirnu sliku društvenih navika, a ne pravilo zbog kojega bi se slobodne osobe iznad 32. godine mogle osjećati loše.
Wolfingera kaže da je dobio iste rezultate bez obzira na spol, rasu, obiteljsku strukturu, obrazovanje, dob u trenutku istraživanja, vjersku tradiciju i područje u kojemu ispitanici žive. Profesor je zaključio da oni koji čekaju određene godine da uđu u brak, više vole svoj samostalni način života i svjesno ili ne, prestaju tražiti partnera za cijeli život.
Drugi sociolozi koji su se bavili ovim pitanjem, poput Philipa N. Cohena, smatraju da je razvod još uvijek tabu o kojemu se malo priča, a još ga se manje istražuje. Sve više ljudi u današnje vrijeme živi u nekonvencionalnim odnosima i izbjegava državu uključiti u svoju ljubav pa statistike o rastavama nisu točna slika trajnosti ljubavnih odnosa u našem društvu.
