Među roditeljima kola jedna šala, a ide ovako: Kad će se dijete najvjerojatnije razboljeti? U petak popodne!
Najbolnije su te šale koje imaju uporište u stvarnosti. Kao što se mi odrasli nerijetko razbolimo na godišnjem odmoru, kad popusti stres i tijelo dobije signal "Sad imaš vremena biti bolestan", tako se i djeca najčešće razbole upravo petkom – jer imaju cijeli vikend za vrijeme s roditeljima.
Neka djeca kojoj roditelji puno rade i često ih nema navodno se češće razbolijevaju kako bi više vremena provodila s mamom i tatom. Nemam pojma ima li u ovom ikakvog uporišta. To što znam jednu simpatičnu curicu s prezaposlenim roditeljima koja je vrlo često bolesna nije nikakav dokaz jer ima i bolesne djece roditelja neradnika. Ali kad sam to čula, bilo mi je toliko upečatljivo da sam se odmah sjetila te curice.
No bez obzira na to koliko radite, imate li vrtićko dijete, bit ćete i vi često bolesni. Zapravo, to će vam biti razdoblje života kad ćete najčešće biti bolesni. Nevjerojatno mi je koliko često imam neku virozu, koliko pušem u maramice, trčim na WC i borim se s kojekakvim zdravstvenim mušicama otkad mi je dijete dio kolektiva. Njezinih 38,5 na toplomjeru nije mi nikakvo iznenađenje, više tlakica.
U početku nije bilo tako, prva tri mjeseca vrtića bila je čudesno zdrava. A onda smo u jednom mjesecu svega dva dana bili zdravi kod kuće. Pa smo uspostavili ritam koji ide otprilike tako da smo mjesečno barem jednom bolesni po tjedan dana.
Nikad nisam bila toliko bolesna kao sada kad sam mlada majka. Stalno mi je nešto.
Toliko sam stvari odgodila, toliko sastanaka propustila, toliko rezervacija uzalud platila da sam gotovo odustala od bilo kakvog fiksnog planiranja. Dogovori sada budu otprilike: Može u petak ako se netko ne razboli.
A ako se to nešto pokušavate dogovoriti s drugom vrtićkom mamom, eh, sretno vam bilo! Jer su šanse upravo udvostručene da će se NETKO razboljeti. Svi to znaju i svi se nasmijemo suosjećajno kad stigne poruka jedne od nas da "ipak ništa od nas danas".
I nije toliko uopće problem u tome što se razboliš, nego što i tako bolesni moramo raditi sve stvari koje inače radimo kad smo zdravi. Trebaš i skuhati i oprati i zabavljati dijete, treba se noću dizati da djetetu izmjeriš fibru, promijeniš mokru pidžamu, a onda opet nekako pokušati zaspati… Često ne uspiješ jer ti mozak počne raditi sto na sat, jer možda pereš ispovraćanu posteljinu da ne usmrdi cijeli stan do ujutro, jer… Tko zna što je to "jer" kod tebe.
Nedavno smo svi doma imali COVID. Pritom je našoj curici bilo, srećom, najlakše. Nakon četiri dana temperature ona je bila kao nova. A i kad je imala temperaturu, nekako bi živnula kao da joj nije ništa čim bi se fibra spustila. A nas dvoje odraslih? Ne znaš tko je bio u gorem stanju. Visoka temperatura, bol u kostima, najgori umor na svijetu, sinusi puni, grlo katastrofa… A ti moraš barem 12 sati biti oko djeteta vrlo aktivno.
Srećom pa je nas dvoje odraslih i srećom nemam muža koji misli da sve mama treba obaviti. Sinoć je cijelu noćnu smjenu sam odradio, dao lijek, nunao i mazio, a jutros otišao "polovan" na posao. Ja sam pak sve za danas odgodila jer sam ostala s njom kod kuće. Ali barem sam bila naspavana, pa je lakše.
I znate što? Vjerojatno, kao i ja, ipak mislite da vam je ovo najljepše razdoblje u životu. Djeca zaista vrijede svakog trenutka, makar bili bolesni.
Sami pogled na moju malenu meni je lijek, dobijem toliku snagu da mogu napraviti baš sve. Kad mi je teško, samo se sjetim svih onih godina neplodnosti ranije kad sam se htjela brinuti za nekog šmrkavog, kad sam na ovakve tuđe kolumne i statuse u sebi govorila "eh, da je meni barem tako"…
A ti odgođeni planovi zbog bolesti? Nekako ćemo preživjeti.
