Sasvim očekivano, s obzirom na to da se na svjetskoj glazbenoj sceni od njegove smrti još uvijek nije pojavio nitko čija bi se karizma mogla usporediti s Freddiejevom. O njegovu glazbenom talentu bespredmetno je govoriti.
Pitanje je koliko će se suvremenih hitova pretvoriti u klasike, ali zato sa stopostotnom sigurnošću možemo reći da će "Bohemian Rhapsody" zauvijek imati mjesto na popisu najboljih pjesama svih vremena. A to je samo jedna u nizu vrhunskih pjesama koje nam je podario.
"We are the champions", "Somebody To Love", "Don’t Stop Me Now" i "Killer Queen" također su dio njegove nezaboravne pjesmarice. Kao jedan od najznačajnijih aspekata njegova autorskog rada glazbeni stručnjaci uvijek navode nevjerojatnu sposobnost komponiranja u različitim žanrovima.
Roger Daltrey iz grupe The Who nazvao ga je najboljim virtuoznim rock ‘n’ roll pjevačem svih vremena. Mogao je pjevati bilo što u bilo kojem stilu. Mijenjao bi stil od stiha do stiha. Bože, to je umjetnost. I bio je briljantan u tome, kazao je Daltrey, a njegovo mišljenje o Freddiejevim pjevačkim sposobnostima potvrdila je i znanost.
Prema studiji objavljeno u dnevniku "Logopedics Phoniatrics Vocology", istraživači su otkrili da je brzina kojom je modulirao svoj glas (u rasponu od četiri oktave) bila znatno veća od ostalih rock-pjevača, pa čak i od profesionalnih klasičnih pjevača.
Način na koji je Freddie komunicirao s publikom, pokretao mase, njegovo samopouzdanje, umijeće izvođenja i nenadmašna energija samo su dio razloga zbog kojih je tijekom nastupa bilo nemoguće skinuti pogled s njega.
U prvih deset godina postojanja benda njegova stilska faza inspirirana glam-rockom donijela nam je mnoga nezaboravna i najčešće androgena modna izdanja. Međutim, na početku 80-ih Freddie je odbacio glam-rock i stvorio novi stil koji je u potpunosti redefinirao pojam muževnosti.
Ošišao je kosu, pustio brkove i iz ormara izvadio "uniformu" sastavljenu od uskih hlača i potkošulje preko koje bi povremeno navukao kožnatu jaknu, a pogled sakrio iza pilotskih naočala.
Bacio je u vodu sve predrasude o tome da zbog svoje seksualnosti ne može biti muževan, ali istovremeno nije ni pokušavao skrivati svoju feminiziranost. U jednom trenutku karikirao bi hod na pisti i odradio "catwalk" u maniri najboljih supermodela, a sekundu nakon toga zauzeo bi stav kojeg se ne bi posramio ni John Wayne.
Nitko poput njega do tog trenutka nije tako privlačno i uspješno rušio granice između "muškog" i "ženskog", muževnog i feminiziranog, a da su ga istovremeno obožavala oba spola.
Žene su voljele Freddieja jednako kao i slavne muškarce koje se smatralo simbolima klasične muževnosti. To je, zapravo, trebala biti važna pouka heteroseksualnim muškarcima - nisu ništa manje privlačni u očima suprotnog spola ako su u doticaju sa svojom ženskom stranom.
