U ožujku 2020. nismo mogli ni zamisliti što nas čeka. Ograničilo se kretanje, a kontakti s najmilijima svedeni samo na online komunikaciju, kod nekih čak i s najužim obiteljskim krugom.
Svi smo mislili da će to trajati možda koji mjesec, ali nismo mogli pretpostaviti da ćemo se s ovim boriti više od godinu dana.
Neki su se suočili s različitim životnim promjenama, no jedno područje o kojem se možda i ne govori dovoljno, a svatko od nas primjećuje da su se i tu dogodile značajne promjene, svakako su međuljudski odnosi, prije svega prijateljstva.
Zato smo naše čitateljice pitali kako je koronakriza utjecala na njihova prijateljstva s bliskim osobama.
RAZLIČITI STAVOVI O KORONI I CIJEPLJENJU POKRENULA SU I OSTALA RAZILAŽENJA U MIŠLJENJU I ZAHLAĐENJE ODNOSA
Josipa, 19 godina
Moja su se mnoga prijateljstva raspala ili postala jako loša. Neka zbog toga što nam se razilaze mišljenja oko korone i cjepiva, a neka zbog toga što se pojedini prijatelji toliko boje korone da u pravilu skoro pa i ne izlaze iz kuće. S nekim sam se vidjela možda jednom u nekoliko mjeseci, a prije pandemije provodili smo zajedno svaki drugi dan. Počela sam se okretati upoznavanju novih ljudi, no tu me koči moja anksioznost.
Osjećala sam se jako usamljeno i bez ikoga s kim bih mogla razgovarati o temama o kojima ne želim razgovarati s članovima obitelji.
ČIŠĆENJE ODNOSA KOJI BI SE I INAČE RASPALI JER SU BILI POVRŠNI I SLABI
Vana, 36 godina
Kao i svaka kriza, i ova pokazuje koliko su prijateljstva jaka ili pak slaba i površna. Pandemija je u mom slučaju došla kao vrijeme čišćenja odnosa, i to ne samo prijateljskih. Danas više cijenim vrijeme koje prijateljice izdvajaju za mene.
Stvari koje sam u vremenima prije covida uzimala zdravo za gotovo sad itekako vise cijenim. Rekla bih da je covid najbolji učitelj o snazi i kvaliteti međuljudskih odnosa. Samo je ubrzao proces raspadanja samo onih prijateljstava koja bi se ionako raspala, u koja nije bilo dovoljno ulagano.
Gledajte ovu krizu kao priliku da stvorite odnose koji su uistinu važni i pozdravite se s površnima.
Tijekom pandemije privela sam kraju edukaciju iz geštalt psihoterapije te dogurala do apsolventskog statusa u dvogodišnjoj specijalističkoj edukaciji iz dječje i adolescentne integrativne psihoterapije. Samo završavanje ovih edukacija pomoglo mi je da budem u kontaktu s kolegama i prijateljima te na vrijeme preveniram sve moguće negativne posljedice izolacija.
NEDOSTATAK POVEZANOSTI I MOTIVACIJE ZA DRUŽENJEM
Dorotea, 26 godina
Dugo sam bila demotivirana bilo što raditi, većinu vremena sam spavala ili ležala i gledala serije. Imala sam dosta obaveza za fakultet, no prolazili su dani bez da sam napravila išta produktivno. Pokušavala sam biti u kontaktu s prijateljima. Ispitivala sam ih hoćemo li se čuti preko videopoziva, imati virtualne kave, igrati online kvizove i slično.
Nekad je to bilo uspješno, nekad nije. Imala sam veća očekivanja oko toga da će se svima svidjeti takav način komunikacije, no s nekima sam u potpunosti izgubila kontakt ili se više ne osjećam toliko povezano s njima.
SAMOĆA U STRANOJ ZEMLJI
Vanesa, 32 godine
Baš prije početka pandemije preselila sam se u drugu državu i imala velike planove – upisati se u teretanu, na razne radionice i slično. Potom je nastupila karantena i sve je propalo. Bila sam usamljenija nego ikada.
Tijekom ljeta je bilo ponešto bolje pa sam poznanice zvala na kavu, no kada je nastupila jesen, više nisu željele do kafića ili u šetnju zbog straha od korone, a nismo se toliko dobro poznavale da bismo se posjećivale kod kuće.
Sve planirane kave s poslovnim suradnicima koje sam željela pretvoriti u prijateljstva također su se izjalovile. S nekima je došlo i do prekida odnosa zbog razilaženja u mišljenju u vezi korone.
ALI DOŠLO JE I DO NOVIH OBLIKA DRUŽENJA...
Vanja, 29 godina
Društveno sam biće koje voli provoditi što je više moguće vremena s prijateljima u različitim oblicima druženja. Naravno, pandemija je utjecala na način i intenzitet druženja, i u početku mi se činilo kako će društveni život jako patiti zbog toga, ali moram priznati da je moje iskustvo zapravo suprotno.
Pronašle smo nove načine provođenja vremena zajedno, prilagodile se situaciji koliko smo mogle i znale, i zapravo bih rekla da nas je cijela ova situacija još više zbližila. Čovjek može bez puno toga, ali bez ljudi teško.
... I DO JOŠ ČVRŠĆIH PRIJATELJSTAVA
Tihana, 25 godina
Koronakriza je uvelike promijenila naše živote u svim područjima, a najviše u međuljudskim odnosima. Po prirodi sam ekstrovert, ali svoje najveće tajne, uspjehe i padove uvijek sam dijelila samo sa svojom najboljom prijateljicom koju znam iz srednje škole. U svemu smo zajedno.
Ova je godina samo učvrstila naše prijateljstvo. Nikada nam društvene mreže ili Zoom ne mogu zamijeniti onu pravu kavu koju možeš popiti s prijateljicom, gledajući je u oči. Zato smo se i snalazile kako smo znale i barem povremeno uživale u kavi. U konačnici, važan je jedino onaj mali krug velikih ljudi.
... I VAŽNIH EMOTIVNIH OSLONACA
Nevia, 42 godine
Korona nas je vratila na korisničke postavke. Prije toga postojao je taj neki osrednji krug ljudi s kojima sam se družila, no to se sve nekako razvodnilo. Danas opet znam broj "pravih" ljudi s kojima me niti deset izolacija ne može razdvojiti.
Neki naši prijatelji su još u svojevrsnoj izolaciji, izbjegavaju i danas bliske kontakte, u smislu "kave u dvoje". Zapravo mi se čini da će se oni najteže vratiti u neku normalu. Meni izolacija i nije toliko bila teška, puno teže je bilo djeci, naravno. Tako da sam se u potpunosti i posvetila njima.
Prije je postojao je taj neki osrednji krug ljudi s kojima sam se družila, no to se sve razvodnilo. Danas opet znam broj "pravih" ljudi s kojima me niti deset izolacija ne može razdvojiti.
Međutim, financijski dio je bio taj koji me slamao, zbog kojeg nisam mogla ni spavati normalno, i bilo je trenutaka kad sam se iskreno bojala za budućnost. U tim trenucima moja najbliža prijateljica Maja bila je zapravo jedina osoba s kojom sam mogla razgovarati i koja mi je bila emotivni oslonac.
AKO JE POTREBNO, POTRAŽITE POMOĆ
Dok je kod nekih korona samo učvrstila već postojeća prijateljstva, kod drugih je napravila svojevrsnu čistku, a kod trećih izazvala veću usamljenost nego ikada ranije.
Ako osjećate da ste usamljeniji nego ikada, čini vam se da nikamo ne pripadate i kod sebe možda prepoznajete simptome depresije ili anksioznosti, nemojte se sramiti potražiti stručnu pomoć – psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta. S uputnicom liječnika obiteljske medicine možete kod psihijatra bez ikakve novčane naknade.
Također, pridružite se online grupama u kojima se nudi podrška. Tko zna, možda upravo tamo upoznate svog novog najboljeg prijatelja ili prijateljicu.
Gledajte ovu krizu kao priliku da stvorite odnose koji su uistinu važni i pozdravite se s površnima.
