Naročito problematična bila mi je lijeva strana tijela koja je očito bila pod jačim pritiskom jer mi je od rođenja lijeva strana za 1,5 cm jača od desne (primijeti se to i u razlici u dužini nogu jer mi je desna za 1.5 cm kraća od lijeve).
Uz konstantnu bol u leđima i vratu, koju je nakratko ublažila fizikalna terapija, s 40 godina počela mi se javljati nekakva čudna nesigurnost pri hodanju, kao da me zanosi na lijevu stranu, kao da mi lijeva strana nije stabilna poput desne. Počele su mi se javljati i neugodne vrtoglavice što je očito bila posljedica previše napetih vratnih mišića i nedovoljnog dotoka krvi u mozak.
Alen Novaković u Centru Nova Noa kombinira Yumeiho s drugim metodama manualne terapije
Tada sam napravila ono za što stručnjaci kažu da nikako ne bismo smjeli raditi - guglala svoje simptome i dijagnoze. Na nalazu RTG snimke vratne kralježnice jedna riječ posebno mi je upala u oči - spondilartroza. Na jednom forumu nekoliko žena pisalo je da ima tu dijagnozu i simptome poput vrtoglavice, a jedna djevojka napisala je kako je njena mama išla kod osteopata i da joj je on jedini pomogao.
Tada sam prvi put čula za osteopatiju. Nisam imala što izgubiti, krenula sam guglati osteopate u Zagrebu. Naišla sam tako na Centar Nova Noa koji vodi Alen Novaković, manualni terapeut i školovani Yumeiho terapeut. Japanska masaža Yumeiho je moderna metoda tradicionalne orijentalne medicine koja predstavlja kombinaciju najboljih orijentalnih tehnika masaža. Tijekom Yumeiho manualne terapije osoba prima generalnu i preciznu terapeutsku masažu, pasivno razgibavanje i blagi manualan tretman kralježnice, zdjelice i svih zglobova.
Alen u svom centru kombinira Yumeiho s drugim metodama manualne terapije s čime je zapravo razvio jedinstveni tip manualne terapije i pristup klijentu. Da odem baš u Centar Nova Noa potaknuli su me i brojni pozitivni dojmovi ljudi koji su podijelili svoja iskustva kako su im terapije kod Alena pomogle i olakšale život.
Na prvom tretmanu Alen me detaljno ispitao o mojim simptomima te pregledao medicinsku dokumentaciju koju sam donijela sa sobom. Kroz razgovor došli smo i do teme mog osmosatnog sjedenja za računalom tijekom radnog vremena i zatim mi je objasnio da cijelo to vrijeme, sve te godine krivo sjedim za računalom i da je to zapravo glavni krivac boli koju osjećam u vratu i leđima.
Uslijedilo je sat vremena same manualne terapije, a nastavila sam dolaziti i dalje jer sam shvatila – to je ono što je meni trebalo i što će mi trebati i u budućnosti. Nakon nekoliko tretmana, zanašanje u lijevu stranu je potpuno nestalo, bol u leđima je gotovo potpuno popustila (pojavi se, očekivano, kada sjedim za računalom), kao i povremene vrlo kratke vrtoglavice. Kada se to dogodi, zastanem kratko, osvijestim disanje i pokušam što više opustiti vrat i ramena.
Prošlo je nešto više od mjesec dana od moje prve terapije, svjesna sam toga da će oporavak biti proces, a mislim da je to zapravo i dobro. Moje tijelo mora se polako privikavati na novi način držanja, a ja, kako sam naučila u Centru Nova Noa, moram promijeniti stare obrasce ponašanja i steći nove koje će mi omogućiti kvalitetniji život.
Dan nakon prve manualne terapije otišla sam kod frizerke, što je za mene tada bio veliki uspjeh jer da nisam otišla na tu masažu vrlo vjerojatno bih cijeli vikend provela kod kuće u strahu od ponovne vrtoglavice i osjećaja tjeskobe koji dolazi s njom. Čim sam sjela u frizerski stolac, a frizerka mi stavila zaštitni plašt, osjetila sam ošamućenost u glavi i pomislila, "Ajme, ja ovo neću izdržati".Već planirajući kako da se izvučem iz salona i pobjegnem doma, frizerka me pitala kako sam, a nakon što sam joj se pojadala, rekla mi je, "Znam kako ti je, ja sam se mučila s vrtoglavicom nekoliko godina". Pomislila sam "nisam sama, ona zna kako mi je!"
Pričale smo tako o našim boljkama i kako si je ona pomogla da joj bude bolje, a onda mi je rekla "moraš se boriti za sebe". Svi zapravo znamo da bismo to trebali činiti, ali ponekad nas netko treba podsjetiti na to. Ona je svoju vrtoglavicu pobijedila, a istovremeno dok je vodila tu bitku, morala se brinuti o dvoje male djece. Ali brinula se i o sebi i borila se za sebe i tako je uspjela.
Vrtoglavica kao dar i upozorenje
Odlazak na japansku manualnu terapiju potaknuo me da i dalje istražujem na internetu što bih još mogla naučiti o narušenom koštano-mišićnom sustavu, vrtoglavicama, načinima opuštanja,... Jedna žena pisala je kako je shvatila da je njena vrtoglavica bila dar i upozorenje da mora nešto promijeniti, usporiti i biti više prisutna u vlastitom životu. Možda i u vašem životu postoji takvo tiho upozorenje, neki dar koji vas želi razbuditi i navesti da napokon počnete misliti o sebi.
Svi mi skloni smo tome da osjećamo krivnju kad smo bolesni, kad imamo neki zdravstveni problem. Društvo očekuje da se uvijek osjećamo dobro, pa čak i savršeno, ali to je tako daleko od istine i od prave ljudske prirode. Jer svaki čovjek na ovoj planeti bori se s nečim.
Ne smijemo paziti na svoje zdravlje samo kada smo bolesni, trebamo misliti na njega i kada smo zdravi
I zato imate pravo osjećati se bolesno. Imate pravo osjećati se uplašeno i nesigurno. Imate pravo brinuti se za svoje zdravlje. Imate pravo stati i pobrinuti se za svoju dobrobit, a to prvenstveno podrazumijeva dobro zdravlje.
Imate pravo ne osjećati krivnju zbog toga što ste bolesni, zbog toga što vas nešto muči. Istražujte, budite znatiželjni, tražite rješenje, ako već morate guglati simptome, proguglajte onda i kako biste si mogli pomoći. Naravno, posjet liječniku treba biti prioritet i preduvjet za sve daljnje postupke.
Imate pravo voljeti sebe i staviti sebe na prvo mjesto. Proučavajte nove stvari, nemojte to shvatiti kao "tlaku" nego kao priliku da naučite nešto novo, da postanete mudriji, svjesniji samih sebe, svojeg tjelesnog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog bića. Naš organizam je vrlo kompleksan, zanimljiv i fascinantan "stroj" i zaslužuje da mu se posvetimo i da ga što bolje upoznamo kako bi on što bolje funkcionirao.
Ne smijemo paziti na svoje zdravlje samo kada smo bolesni, trebamo misliti na njega i kada smo zdravi. Pogotovo kada smo zdravi jer tada možemo razmišljati trezvenije, bez da smo u stanju panike ili straha. Vaše tijelo želi se osjećati dobro, a ne loše. Svi to zapravo znamo, ali ponekad nas netko jednostavno treba podsjetiti.
Ma guglajte i svoje simptome, ali ne zato da upadnete u zamku samostalnog traženja dijagnoza, već da saznate gdje biste mogli potražiti pomoć, tko bi vas mogao usmjeriti u dobrom pravcu traženja tjelesne, emocionalne, psihičke i duhovne ravnoteže. Cijeli svijet je danas umrežen i znanje i pomoć možemo potražiti u svakom njegovom kutku i to je super stvar.
Da biste se osjećali bolje ne morate vjerovati u čuda - vjerujte u sebe, vjerujte u stručnjaka kojem ste se dali u ruke, vjerujte da se možete osjećati bolje, vjerujte u snagu ljudskog uma i sposobnost tijela da vam ono samo može poručiti što mu treba, samo ga trebate slušati.
Kada sam Alenu na svom drugom tretmanu rekla da nikad prije nisam čula za osteopatiju niti znala išta o načinu manualne terapiji kakav on prakticira, rekao mi je "Nije vam to prije trebalo." Ali Alene, trebalo mi je, a da toga nisam niti bila svjesna.
