Ormarić je dobila na poklon preko grupe u kojoj ljudi poklanjaju stvari koje im više ne trebaju ili ne znaju što s njima. Vedrana nam je i opisala postupak preuređenja, možda i vama bude inspiracija da isprobate nešto slično.
Ormarić sam prvo očistila jer što je prljaviji i masniji to više brusnog papira potrošite. Koristila sam rotacionu brusilicu, a ono što je njoj bilo nedostižno pobrusila sam ručno brusnim papirom granulacije 120. Kitom za drvo popunila sam rupice i sitna oštećenja.
Nakon što se kit osušio i nakon što sam ga malo pobrusila da ne bude neravnina, ormarić sam još jednom obrisala od prašine i premazala temeljnom bojom na bazi vode (osim gornje ploče) te ostavila da se suši nekoliko sati. Za vanjsku pokrivnu boju koristila sam bijelu na bazi vode u koju sam dodala malo smeđe i oker kako bih dobila bež nijansu, a za unutrašnjost bijelu u koju sam dodala ljubičastu. Prvo sam obojala unutrašnjost, a kada se ona osušila vanjski dio koristeći spužvasti valjak.
Uz pomoć šablona, bijele boje i valjčića napravila sam dekoraciju na vratnici i ladici. Gornju ploču premazala sam lazurom za drvo i ukrasila uz pomoć šablone. Za kraj, kao dodatnu zaštitu, sve sam prelakirala bezbojnim lakom na bazi vode.
I preobrazba starog noćnog ormarića, koji sada izgleda kao nov, bila je gotova!
Preuređivanjem starih i odbačenih komada namještaja Vedrana Parović iz Splita, koja svoje radove stvara pod imenom Hobby T Art, počela se baviti prije devet godina. Kao novopečenoj mami trebao joj je neki opuštajući hobi pa se okušala u slikanju i izradi sitnih dekoracija.
Gledajući i čitajući razne tutorijale na internetu sve me više privlačilo bojanje namještaja pa sam tako i obojala svoj prvi komad, noćni ormarić za kćerkinu sobu i ljubav prema tom 'sportu' se rodila. Oduvijek sam voljela stari namještaj, miješanje retro i vintage s modernim stilom te recikliranje i prenamjenu starih stvari, kaže 41-godišnja kreativka.
Nije dugo trebalo da počne po kvartu skupljati stvari koje su ljudi bacili, donositi ih kući i uređivati. Tada je "radila" na svom balkonu, pa u sobici u stanu koju nisu koristili, pa u prijateljičinu ateljeu da bi tek prije nekoliko godina dobila svoj prostor u kojem može u miru gomilati sve pronađeno i malo po malo raditi na tim komadima u kojima prijašnji vlasnici nisu vidjeli potencijal.
Svaki taj komad namještaja ima svoju povijest, priču, dušu i samo trebaju ponovo zablistati. Neki su bili jako zahtjevni i poprilično su me namučili, ali od svakoga mi se uvijek žao rastati, ističe. Iako većinom preuređuje stvari koje je sama pronašla, ljudi joj znaju donijeti i svoj namještaj na uređenje i srce joj bude puno kada vidi njihov osmijeh oduševljenja finalnim rezultatom.
Osim namještaja radim i razne dekoracije poput vješalica, ogledala od starih okvira, fotografije i natpise na drvu, drvena slova, slike i svi me u kvartu poznaju kao 'onu s vječno bojom umazanim prstima', smije se Vedrana.
