Vršnjačko nasilje ože ostaviti vrlo ozbiljne posljedice na čitav kasniji život osobe te je zato iznimno važno reagirati na vrijeme.
Riječ bullying (vršnjačko zlostavljanje) dolazi od engleske riječi to bully koji znači 'prijetiti, tiranizirati, maltretirati'. Definira se kao verbalno, seksualno i/ili emocionalno zlostavljanje u kojemu su zlostavljač i žrtva vršnjaci. Značajan je problem u školskom sustavu, ali i širem društvu.
Zašto uopće dolazi do toga te kako vršnjačko nasilje može utjecati na čitav život žrtve, pojasnio nam je dr. Andrej Prošev, dr. med., specijalist psihijatrije.
Kako stvaramo sliku o sebi i svijetu oko sebe?
Kako nam kaže dr. Prošev, roditelji su nam na neki način ambasadori svijeta od trenutka kada se rodimo. Kasnije se to nadopunjuje kontaktima s drugim ljudima, a kasnije i vršnjaci postaju sve važniji u našim životima.
Na taj način počinjemo stjecati sliku o sebi i svijetu koji nas okružuje, dakle stvaramo određene sheme na osnovu koji tumačimo informacije iz svijeta i sve novo što se događa uklapamo u te sheme. Ako smo imali iskustvo i ako smo dobivali poruke da je svijet koji nas okružuje dobar i da reagira na naše potrebe, dakle dobili smo poruke 'Ja sam dobar i vrijedan kao ljudsko biće', 'Svijet je dobro i sigurno mjesto', 'Drugi ljudi su većinom dobri i podržavajući' i slično, odmah smo otvoreniji smo za kontakte, imamo samopouzdanje i samopoštovanje.
Nasilnici su također često odvojeni od emocionalno relevantnih odraslih osoba, što je temeljni izvor njihovog bijesa koji kanaliziraju na slabije od sebe.
Često to i potvrđujemo na životnom putu jer i nalazimo takve ljude koji isto tako misle: svaku informaciju uklapamo u našu postojeću sliku svijeta. Nažalost, potpuno je obrnuto kada dijete ima loše ili traumatsko iskustvo, bilo s roditeljima ili vršnjacima, ističe dr. Prošev.
Kako bullying utječe na život zlostavljanje osobe?
Prema riječima dr. Proševa, istraživanja su pokazala da djeca i mladi koji su zlostavljani s vremenom imaju veću vjerojatnost da će doživjeti tjeskobu, depresiju, imati nisko samopouzdanje i samopoštovanje.
Također je vjerojatnije da će, zbog toga iznimno lošeg iskustva koje možda i svakodnevno doživljavaju, biti usamljeni jer žele izbjegavati društvo i školu, što je važno za kasniji uspjeh u životu. Ako je netko bio žrtva zlostavljanja, veća je vjerojatnost i da kasnije u životu ima problema s korištenjem psihoaktivnih supstanci.
Kada je mlada osoba zlostavljana, to može dovesti do problema s povjerenjem u druge, samopoštovanjem i često potisnutom ljutnjom prema drugima ili prema samom sebi. Zbog toga što stalno očekuju da će biti povrijeđeni, kasnije im može biti teško razviti odnose s drugima, napominje psihijatar.
Što pokazuje praksa?
Iako svako dijete može biti izloženo nasumičnim činovima nasilja ili neprijateljstva, moje iskustvo u kliničkom radu pokazuje da djeca koja nemaju snažnu povezanost s odraslima, prvenstveno svojim roditeljima, često znaju biti žrtve i osjećati posljedice bullyinga.
Većina djece kod koje je bullying ostavio veliki trag češće su dolazila iz obitelji u kojima su ih roditelji ili izravno zlostavljali ili im naprosto nisu bili u mogućnosti pružiti toplo i sigurno emocionalno okruženje, što je češći slučaj.
Takva su djeca onda prisiljena očajnički tražiti prihvaćanje i potvrdu od svojih vršnjaka. I sami nasilnici su također često odvojeni od emocionalno relevantnih odraslih osoba, što je temeljni izvor njihovog bijesa koji kanaliziraju na slabije od sebe, zaključuje dr. Prošev.
Zbog svega navedenog od presudne je važnosti djetetu od najranije dobi pružiti toplinu i sigurnost. Ako u svojoj okolini vidimo da nekome to nije omogućeno, a to mogu otkriti i neki vrlo rani znakovi, trebamo reagirati. To nije „miješanje u tuđi život“ nego spašavanje života.
