Posezanje za hranom u velikim količinama kada smo tužni, usamljeni ili nezadovoljni svojim tijelom temeljna je odlika emocionalnog prejedanja.
Emocionalno prejedanje sinonim je za poremećaj prejedanja (binge eating disorder), oblik poremećaja hranjenja u kojem osobe svoje emocionalne poteškoće ublažavaju napadima prejedanja.
Napade prejedanja karakterizira unos velike količine hrane u kratkom periodu, redovito u samoći, pri čemu osoba gubi kontrolu nad jedenjem te ima osjećaj kako ne može stati i kako "mora" pojesti sve pred sobom, sve do osjećaja fizičke nelagode, pretrpanosti.
Nakon toga osoba osjeća krivnju i sram te je vrlo često izložena vlastitim posramljujućim mislima koje joj govore kako ne vrijedi kao osoba, kako je opet posrnula, da je slaba i debela.
Ono može prouzročiti ozbiljne poteškoće, ali nije nerješivo ako počnemo raditi na svom odnosu s hranom i onome što je uopće uzrokovalo da dođe do prejedanja.
O tome zašto dolazi do emocionalnog prejedanja, kako ono utječe na svakodnevicu i kako mu stati na kraj porazgovarali smo s dr. sc. Jelenom Balabanić Mavrović, savjetodavnom terapeutkinjom iz Centra za poremećaje hranjenja BEA. Evo što je rekla.
Zašto dolazi do emocionalnog prejedanja?
Istraživanja pokazuju kako dva rizična faktora doprinose javljanju emocionalnog prejedanja, a to su držanje drastičnih dijeta i postojanje emocionalnih poteškoća. Dokazano je da kod osoba koje neredovito jedu, imaju periode u danu ili tjednu kada unose iznimno malo hrane ili kada poste, u trenutku kada počnu jesti dolazi do opasnosti od prejedanja (tzv. spontano prejedanje).
S druge strane, ako nismo u kontaktu sa sobom, zanemarujemo svoje emocionalne potrebe, "gušimo" svoje osjećaje, glumimo pred drugima i udovoljavamo očekivanjima okoline zaboravljajući na sebe, također stvaramo preduvjete za razvoj poremećaja hranjenja. Emocionalna samoregulacija kroz hranu posebno je prisutna kod žena, a sve češće i kod muškaraca, u trenucima kada se tješimo hranom ili kroz hranu proživljavamo svoje ljutnje, razočaranja, patnju, usamljenost.
Kako emocionalno prejedanje može utjecati na naš svakodnevni život?
Emocionalno prejedanje može snažno narušiti kvalitetu života - osim očekivanog povećanja tjelesne mase, psihološka šteta možda je još značajnija: osoba osjeća kao da ne može vladati sobom, da je nagon za prejedanjem poput "unutarnjeg neprijatelja" koji vreba u trenucima samoće i ranjivosti. Neke osobe imaju iskustva i tzv. planiranih prejedanja, kada s namjerom idu u dućan i kupuju hranu za idući binge.
Prvi korak izlaska iz začaranog kruga je odustajanje od ideje da će iduća dijeta riješiti problem. Emocionalni prejedači čak povremeno uspijevaju drastičnim dijetama smršaviti i "dovesti se u red"
Treba naglasiti kako je riječ o mahom pametnim i educiranim osobama, koje dobro znaju što je pravilna prehrana i da je u obroku dovoljno pojesti umjerenu količinu, no ovdje govorimo o unutarnjoj prisili koja je jača od razuma. Nije dovoljna snaga volje, već osobi koja se prejeda treba pomoći da krene na put duboke osobne promjene, posebice ako emocionalno prejedanje kao način suočavanja s emocijama traje godinama.
Koji su prvi koraci prilikom prekida začaranog kruga emocionalnog prejedanja?
Prvi je korak odustajanje od ideje da će iduća dijeta riješiti problem. Emocionalni prejedači povremeno čak uspijevaju drastičnim dijetama smršavjeti i "dovesti se u red", no kako je riječ o trajnim emocionalnim obrascima čim osoba počne normalno jesti, stari se način funkcioniranja vraća i započinje novi krug jo-jo efekta. Time se nanosi velika šteta metabolizmu, koji se dugoročno usporava i otežava se pronalaženje uravnoteženog odnosa prema hrani i tijelu.
Stoga je važno shvatiti da je za emocionalno prejedanje važno raditi na odnosu prema hrani, ali i na psihološkoj podlozi.
Pri tome je dobro potražiti pomoć nutricionista specijaliziranog za poremećaje hranjenja, a ne klasičnog nutricionista, koji će osobu posramljivati i kritizirati, nudeći mu tablice kalorija i jelovnike. Uz nutricionistički rad ključan je i psihoterapijski rad kako bi osoba pronašla drugačije načine nošenja sa stresom i napetostima.
Kako možemo pomoći nekome kod koga vidimo da ima simptome emocionalnog prejedanja?
Možemo ga uputiti prema stručnjacima koji će mu pomoći: postoji odličan besplatan program u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan / Jankomir pri Dnevnoj bolnici za poremećaje prehrane koji se zove PUT (Promjena unutarnje težine), koji na cjelovit način i uz multidisciplinarni pristup tretira poremećaj prejedanja. U Centru za poremećaje hranjenja BEA također nudimo online nutricionističke grupe za emocionalno prejedanje, kao i individualnu psihoterapijsku podršku.
U svakom slučaju, imamo li u našoj okolini osobu koja se prejeda, dobro je izbjeći kritiziranje i posramljivanje. Osoba koja se bori s emocionalnim prejedanjem svjesna je svoga problema, ali ne zna kako mu prići. Uvažavajući složenost tog problema i pružajući podršku, možemo osobu osnažiti da krene putem oporavka.
