Kaže da je prijatelji opisuju kao kombinaciju zen i neustrašive žene, odnosno smirene, ali i jake osobe koja živi svoj život točno onako kako želi. Takvu poruku svojim radom želi poslati i drugim ženama, a upravo je to i učinila svojom novom knjigom Žene koje previše osjećaju, koju će predstaviti 21. travnja u zagrebačkom Hoću knjigu megastoreu.
S nama je podijelila put nastanka te knjige, ali i to kako sama korača kroz život kao visokoosjetljiva osoba.
Kako je počeo Vaš interes za psihologiju i psihoterapiju?
Dok sam bila tinejdžerica, bila sam fascinirana filmom Opasni umovi s Michelle Pfeiffer u glavnoj ulozi te sam sanjala o tome da pomognem mladim ljudima s njihovim problemima. Tako sam počela paralelno studirati socijalnu prevenciju i psihologiju. No nakon pet godina studiranja shvatila sam da želim raditi u bolnici s osobama s depresijom, shizofrenijom i maničnim poremećajem. I radila sam to dugi niz godina. Sada imam svoj centar za psihoterapiju u Varšavi.
Odakle ideja za knjigu Žene koje previše osjećaju?
Bila sam fascinirana koncepcijom Elaine Arons o visokoosjetljivim ljudima. Shvatila sam da mnogi moji klijenti imaju takvu osobnost, a i ja sama sam takva. Odlučila sam o tome pisati u svom stilu i sa svojim zapažanjima. Imam svoje poljske obožavatelje jer sam prepoznata ovdje u medijima, pa su me mnogi molili da napišem nešto o visokoosjetljivim osobama.
No zaista nisam očekivala toliki uspjeh knjige. Bilo je to i više nego nevjerojatno. Žene u Poljskoj veoma vole ovu knjigu, pa sam bila nominirana i za jednu od ovdašnjih najvažnijih nagrada, Empiks bestsellers, prije godinu dana. Ljudi mi redovito šalju poruke u kojima kažu da je ovo knjiga koja im je promijenila život, da sada napokon razumiju sebe. Pitam se sviđa li se knjiga i Hrvaticama.
Hrvatice su također itekako oduševljene knjigom. Što je, po Vama, najbolji dio promocije vlastitih knjiga?
Volim razgovarati sa svojim čitateljima, uživam u trenutcima kada mi pričaju o vlastitim iskustvima s visokoosjetljivim osobama. Također me veseli čitati poruke koje dobivam na društvenim mrežama. Prije mi je bilo stresno vidjeti svoje knjige u rukama čitatelja. Uvijek sam se pitala hoće li biti zadovoljni. S ovom je knjigom nekako drugačije, opuštenija sam. No kako sam i sama visokoosjetljiva osoba, ponekad se samo moram skloniti od sve te buke.
Što mislite, zašto nam društvo želi nametnuti ideju da su osjećaji nešto loše?
Pa, cijeli je svijet dizajniran za ljude koji nisu visokoosjetljivi. Mnogo je buke i jurnjave među nama. Ako želiš preživjeti, moraš se truditi, biti brz, ekstrovertiran, ne pokazivati emocije jer to izgleda slabo. Osjećati emocije vrlo je teško; kada ih želimo osjetiti, moramo stati, sjesti i razmisliti. Zato ljudi pokušavaju piti alkohol, drogirati se i zaboraviti na vlastite osjećaje.
Sretna sam što vidim da se to mijenja. Mnogi ljudi zastanu i žive polako, shvaćajući da je proživljavanje emocija življenje. Čak i kada morate uroniti u tugu ili tjeskobu, bolje je sve to osjetiti na svojoj koži nego izbjegavati osjećaje i maskirati ih.
Kako prepoznati visokoosjetljivu osobu?
Ako želite provjeriti jeste li visokoosjetljiva osoba ili ne, morate znati ove četiri komponente visoke osjetljivosti:
1. Dubina obrade
Visokoosjetljive osobe obrađuju sve vrste informacija dublje od drugih, refleksivnije su i treba im više vremena za donošenje odluka.
2. Pretjerana istrošenost
Visokoosjetljive osobe primjećuju puno više od drugih u istoj situaciji ili okruženju, uključujući emocije drugih ljudi (iako mogu ostati neizražene), razinu buke, mirise i drugo. To može biti korisno, ali također može dovesti do pretjeranog uzbuđenja i kroničnog stresa.
20 posto svjetske populacije ubraja se u kategoriju visoko osjetljivih osoba.
3. Emocionalni intenzitet ili empatija
Visokoosjetljive osobe doživljavaju snažne pozitivne i negativne emocije kao odgovor na niz ugodnih i bolnih podražaja. To povećava njihovu osjetljivost na tuđe osjećaje i čini ih vrlo empatičnima.
4. Senzorna osjetljivost
Visokoosjetljive osobe primjećuju suptilne podražaje iz okoline koje drugi ljudi propuštaju. To može pomoći u zaštiti njih i drugih u njihovoj društvenoj skupini od nepredviđenih opasnosti, ali također može dovesti do problematičnih razina osjetljivosti na hranu, lijekove, bol, buku i svjetlo.
Ako sami sebe prepoznamo kao visokoosjetljivu osobu, što možemo prvo učiniti kako bismo se lakše nosili s tim?
Prvo treba prihvatiti da je to naša dobra osobina, a ne problem koji treba popraviti. To nije poremećaj. To je samo osobina poput introvertiranosti. Naravno, ako ste introvertni i patite, trebate otići psihologu i razgovarati o tome. Jednako je i s ovim, ako vam je visoka osjetljivost preteška, vrijeme je za posjet stručnjaku.
No vrlo je važno napraviti i test kakav se nalazi u ovoj mojoj knjizi te više voditi računa o vlastitim potrebama. Jednostavno treba stvoriti svoj prostor imajući na umu da smo osjetljivi. Primjerice, ja nakon promocije knjiga i susreta s obožavateljima odem kući ili na laganu večeru, a ne na zabavu jer bi me to previše stimuliralo.
Može li zapravo visoka osjetljivost biti naša supermoć?
Naravno da je supermoć! Čak 20 posto svjetske populacije je visokoosjetljivo. To nije problem ili greška u našoj osobnosti. To je samo kombinacija četiriju ranije spomenutih osobina. Ako se brinete za sebe, shvatit ćete kako je lijepo biti visokoosjetljiva osoba. Ona je dobar promatrač, analitična, drugi je prihvaćaju zbog empatije, često je talentirana jer osjeća dublje.
Visokoosjetljive osobe odlične su u mnogim ulogama – kao prijatelji jer su empatični, kao ljubavnici jer brzo uočavaju nečije potrebe, kao radnici jer su fokusirani na posao, kao roditelji jer im je stvarno stalo do djece. Morate pronaći potencijal u toj svojoj osobini. Kada vam je pak potrebno opuštanje, samo se sjetite da vam je potrebno nešto drugačije nego vašim ekstrovertiranim prijateljima. I to je to.
Ako želite osobno upoznati ovu sjajnu psihologinju, psihoterapeutkinju i nagrađivanu autoricu, svakako tijekom Noći knjiga, 21. travnja, navratite u Hoću knjigu u Bogovićevoj 7 u 18 sati.
