Ne samo da je riječ o prvoj fotografiji crne rupe ikada nego je ovim postignućem potvrđena i Einsteinova teorija relativnosti, a što je najzanimljivije – Katie nije ni fizičarka. Čitav je proces trajao tri godine, a Katiena ideja pripomogla je ovom revolucionarnom postignuću.
Osmislila algoritam za spajanje piksela teleskopskih fotografija
Naime, još kada je bila na doktorskom studiju na MIT-u, jednom od najboljih svjetskih fakulteta, smjer električni inženjering i računalna znanost, surađivala je s Harvard-Smithsonian centrom za astrofiziku i MIT Haystack opservatorijem.
Čitav je tim pokušavao pronaći rješenje kojim bi se napravila fotografija crne rupe. To je bilo teško izvedivo jer je riječ o nebeskom tijelu čija je druga kozmička brzina veća od brzine svjetlosti pa ga ni sama svjetlost ne može napustiti.
A Katie je bila ta koja je zaključila kako je moguće napraviti fotografiju tog tijela. Osmislila je poseban algoritam koji će omogućiti nastajanje ove fotografije. Najjednostavnije rečeno, shvatila je da je za nastanak takve fotografije potrebno spojiti piksele s tisuća teleskopskih kamera diljem planeta.
Katie se timu koji je revolucionirao astrofiziku priključila još kao studentica.
To je zahtijevalo suradnju znanstvenika diljem svijeta koji su fotografijama napunili gotovo pola tone čvrstog diska, a potom su spajani pikseli fotografija iz različitih kutova da bi nastala prva fotografija crne rupe u povijesti.
Da bi se tako nešto napravilo bez Katieine ideje, bio bi potreban radijski teleskop s dijametrom od 10 tisuća kilometara, što je gotovo nemoguće izvesti. Čitav projekt podrazumijevao je suradnju znanstvenika iz svih područja, a 2016. Katie je održala i TED govor na TedxBeaonStreet o svome radu pod nazivom „Kako napraviti fotografiju crne rupe“, ni ne sanjajući da će se kasnije to zaista i ostvariti.
Dakako, Katie nije radila sama, nego je bila dio Event Horizone Telescope tima što je i naglašavala otkada se njezino ime pojavilo u medijima, ali je činjenica da je upravo njezina ideja zaslužna za ovaj poduhvat.
Napokon priznata uloga žena u znanosti
Zato jučerašnji dan, kada je u javnost puštena fotografija crne rupe, nije bio velik samo za znanost nego i za žene u znanosti, a i sam MIT je to napokon priznao. Svi kolege javno su istaknuli njezinu ulogu, uspoređujući je s Margaret Hamilton, informatičarkom i djelatnicom NASA-e koja je 1969. predvodila znanstvenu revoluciju. Upravo je njezin softver Apollu 11 omogućio slijetanje na Mjesec.
Koliko je priznanje znanstvene zajednice za Katieino postignuće važno i potrebno, govori i podatak UIS-a o tome da u svijetu postoji samo 30 posto znanstvenica koje rade na važnim projektima u tehničkim i prirodnim znanostima. Samim time, djevojčice gotovo da i nemaju uzore u koje se mogu ugledati.
Katie bi ih trebala podsjetiti da je sve moguće, čak i kada moraš učiti od samog početka. Naime, kada se priključila timu koji je napravio fotografiju, nije znala ništa o astrofizici i crnim rupama.
Područje njezinog rada bila je računalna znanost i električni inženjering, ali je njezina strast bila iznaći nove načine fotografiranja i mjerenja stvari koje su oku nevidljive. Upravo je zbog svog načina razmišljanja izvan okvira bila savršena kandidatkinja za tim koji je krenuo u „lov“ na fotografiju crne rupe.
Kako je rekla u intervjuu za magazin Time, svjesna je toga da je broj žena u znanosti neusporedivo manji u odnosu na broj muškaraca. Iako, kako kaže, nikada nije sebe smatrala drugačijom ili omalovažavanom u muškom društvu znanstvenika, smatra da se ženama mora pokazati da je karijera u znanosti uzbudljiva i itekako moguća.
U svijetu postoji samo 30 posto znanstvenica u prirodnim i tehničkim znanostima.
Jedna od ključnih stvari je ukazati na to da ulazak u područje računalne znanosti i inženjeringa ne znači samo sjedenje u laboratoriju i tipkanje na računalu. To je mnogo više od toga, rekla je za Time.
O znanstvenicama treba uvijek govoriti
Koliko je oduvijek voljela istraživati dotada neviđene načine pristupanja određenom problemu, govori i to što je kao srednjoškolska svoje slobodno vrijeme provodila na Sveučilištu Perdue na kojem i danas radi njezin otac, već tada pokazujući zanimanje za računalnu znanost i fotografiju.
Danas joj je tek 29 godina, a već je napravila revoluciju u znanosti. I pritom u svakom trenutku naglašava da je znanost plod timskog rada.
Ujedno i svim djevojčicama svijeta poručuje da se isplati sanjati velike snove, da je moguće ući u elitno društvo najboljih znanstvenika svijeta i da rod i spol nemaju baš nikakve veze s našim postignućima. Sami sebi smo najveća podrška ili najveća prepreka.
Katie je pokazala da se isplati boriti za ono u što vjerujemo i javno iznijeti svoje ideje ako u njih dovoljno čvrsto vjerujemo.
Njezina je poruka svima nama podsjetnik da se o znanstvenicama treba govoriti uvijek, ne samo kada se dođe do ovakvog postignuća ili kada se obilježava Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti.
