Što kada smrt bliske osobe označi novi početak i slobodu? Što ako naši roditelji nisu oni koji nas štite, nego nas nepovratno uništavaju?
Jennette McCurdy bivša je glumica i tinejdžerska zvijezda koja je glumačkim svijetom počela koračati sa samo šest godina, pod budnim okom majke Debre, koja se brinula o njezinoj karijeri i istovremeno nju i njezina tri starija brata školovala kod kuće.
Najviše se istaknula ulogama u popularnim Nickelodeonovim tinejdžerskim serijama, a sa 17 je krenula i u pjevačke vode te 2010. izdala i prvi studijski album.
Što bi više mogla poželjeti djevojka ne samo u toj nego i u bilo kojoj dobi, zar ne? Zar nije to ostvaren san? Ili je riječ o snu njezine majke, manipulativne i željne pažnje koju je odlučila postići kroz svoju savršenu malu djevojčicu?
S 31 godinom Jennette više nije glumica, nego spisateljica, a njezina autobiografija Drago mi je da je Mama mrtva globalno je najprodavanija knjiga u 2023. godini. Njezino nam hrvatsko izdanje dolazi u nakladi Frakture, a šokantan naslov krije još šokantnija priznanja.
Na prvu audiciju majka ju je odvela kada je imala šest godina. Šminkala ju je, izbjeljivala joj zube, bojila kosu i trepavice, a kad je imala dvanaest, natjerala ju je da gladuje kako bi ostala dovoljno malena za dječje uloge. Tuširala ju je do njezine sedamnaeste, ponekad i zajedno s braćom. Pregledavala je njezine grudi i intimna područja, brijala joj noge.
Borba s poremećajima prehrane
Jennette je tjeskobna, osjeća sram i prezire samu sebe. Bori se s anoreksijom, prejedanjem i bulimijom, zbog koje joj počinju ispadati zubi. Kada majka 2013. umre od raka, ona napokon uzima život u svoje ruke. Kreće na terapije, prestaje se baviti glumom, nikada zapravo nije ni htjela biti glumica. Započinje put oporavka.
Nažalost, McCurdy je samo jedna u nizu tinejdžerskih dječjih zvijezda čiji su životi sve samo ne sjajni i savršeni, puni strahova, različitih emocionalnih poremećaja, ovisnosti, unutarnjih borbi, čak i razvoja fizičkih bolesti.
Jenette McCurdy napisala je potresnu priču o uspjehu koji nikad nije ni željela. Bridak i bespoštedan humor kojim opisuje i najtraumatičnija sjećanja ono je što nas izuva iz cipela. Ne, ona nije ostala žrtva. "Drago mi je da je Mama mrtva" bez patetike, duhovito, s mnogo hrabrosti i lucidnosti odgovara na pitanje može li nas smrt bliske osobe osloboditi.
Počinjem mršavjeti iz tjedna u tjedan dok mama i ja svake večeri brojimo kalorije i planiramo obroke za sljedeći dan. Držimo me na dijeti od 1000 kalorija, ali imam pametnu ideju da ako jedem samo pola svoje hrane, unosit ću samo pola kalorija, što znači da ću mršavjeti dvaput brže. Svake nedjelje ona me važe i mjeri mi bedra metrom. Nakon nekoliko tjedana naše rutine daje mi hrpu knjiga o dijetama koje brzo završavam. Važem se pet puta dnevno. Moja je težina toliko pala da sam s 14 godina koristila dječje pomoćno sjedalo u autu.
Tko bih ja trebala biti bez nje?
Ne mogu razumjeti. Ako moja težina nije dovoljna da se mama probudi, onda ništa neće biti. A ako je ništa ne može probuditi, onda to znači da će stvarno umrijeti. I ako će stvarno umrijeti, što bih ja trebala učiniti sa sobom?
Moja životna svrha uvijek je bila usrećiti mamu, biti ono što ona želi da budem. Dakle, bez mame, tko bih ja sad trebala biti?
Mama me emocionalno, mentalno i fizički zlostavljala na načine koji će zauvijek utjecati na mene. Pregledavala mi je grudi i intimne dijelove. Kad sam imala šest, gurnula me u karijeru koju nisam željela. Naučila me poremećaju prehrane kad sam imala 11 godina – poremećaju prehrane koji je ukrao svu moju životnu sreću i lišio me slobodnog duha i volje.
Svatko tko je doživio roditeljsko zlostavljanje razumije ovaj naslov, ali i svatko tko ima smisla za humor razumije ovaj naslov, ustvrdila je glumica.
