Hvala im što podsjećaju te razbarušene ptiće da imaju svoj glas i da ga trebaju koristiti. Kada nauče kako ga trebaju koristiti.
Hvala svima onima koji o svom trošku na natjecanja voze nadarenu djecu kada roditelji nemaju, a sustav zaboravlja.
Hvala svima onima koji ih unatoč svakodnevici uče da ih čeka blistava budućnost i perspektiva u kojoj će znanje, marljivost, poštenje i solidarnost biti njihova svakodnevica.
Hvala svima onima koji djecu uče disciplini i onda kada mi popuštamo i odustajemo jer ne znamo više što bismo. I znamo, itekako znamo, kako se roditelji znaju ophoditi prema njima jer u svom djetetu vide besprijekoran dijamant i kada je ono tek grubi kamenčić koji treba dugo i strpljivo tesati.
Osim što prenose znanje i upisuju ocjene, oni oblikuju novo društvo. Novo društvo koje će činiti mališani iz školskih klupa zaraženi vašom strašću prema onome što generacijama prenosite. Možda će upravo zbog njihovih sati biti više biologa, električara ili frankofonista.
Neki učenici možda neće u potpunosti usvojiti gradivo koje im učitelji predaju, ali će zapamtiti da su ih podsjećali da oni to mogu. I da pokušaju još jednom. I još jednom. I onda kada su se jednadžbe činile sve dalje, a Kafka nedokučiv i potpuno stran.
Jer neće biti pošteđeni životnih jednadžbi od kojih neće smjeti odustati, a od suludih preobražaja ih nitko neće moći zaštiti.
Hvala svim učiteljima i profesorima koji vjeruju u našu djecu i onima koji ih zovu svojom djecom.
Hvala svim učiteljima i profesorima iz Vukovara, Dubrovnika, Kutine, Petrinje , Siska, Zagreba, Karlovca, Šibenika, Virovitice, Splita, Požege, Slavonskog Broda, Kutine, Zadra, Đakova, Pule, Osijeka, Bjelovara, Solina, Krka, Varaždina, Sinja, Vinkovaca, Rijeke, Trogira, Labina, Splita, Pakraca. I cijele Hrvatske.
Ovaj je video naše skromno i od srca izrečeno – hvala! I sretno!
