Kada je pitate koje je lekcije naučila tijekom svoje borbe, reći će vam, između ostalog, da ju je svaki povrat bolesti iznenadio, svaki put njezin bi se svijet srušio. I nije, kaže, očvrsnula, nije razvila debelu kožu i svaki put jednako duboko sve proživljava.
Ali reći će vam i da je operacija, bolovi, terapije i posljedice terapija ne sprječavaju da uoči dobre i lijepe stvari koje se paraleno događaju njoj i oko nje.
Unatoč svemu, ona uvijek nađe način da njezina čaša bude polupuna.
PLES KAO IZVOR RADOSTI
Da ono što govori uistinu i misli, dokazala je i nedavno nakon što je još jednom morala krenuti na kemoterapiju. Istovremeno je, naime, odlučila da je kemoterapija neće zaustaviti u odlascima na ples - jer je ples za nju izvor sreće.
Kako je isplanirala, tako je i učinila. Dva dana nakon kemoterapije otišla je plesati i pokupiti dozu serotonina.
Otišla sam se napuniti, napisala je u svojoj objavi na Facebooku objasnivši da je česta posljedica kemoterapije chemo-fatigue odnosno kemoumor za koji je, paradoksalno, jedini protulijek kretanje.
Ja sam se pod svakom, svakom kemoterapijom - čak i kad sam bila puno mlađa - grozno raskvasila. Ples pomaže da tijelo zadrži kakav-takav tonus. Nadam se da će mi ples pomoći da ovoga puta pobijedim kemoumor. Ali najvažniji razlog zbog kojeg želim plesati i pod terapijama: ples je čista radost!
Treba nam radosti i užitka! Ne samo meni - treba svakome! Onome tko se ovih dana prepao koronavirusa i kupio brašno, šećer i ulje, onome koga je iznervirao promet ili traženje parkinga u gradu, onome tko je progutao knedlu na poslu i prešutio bijes, onome koga je danas razočarao partner ili prijatelj.
Treba nam ples, treba nam radost i užitak da se prisjetimo tko smo i da je živjeti lijepo, napisala je Ljiljana, a onda izrazila zahvalnost svima onima koji jesu i koji će biti uz nju.
Zahvalna sam što postoji mjesto gdje ću moći isprati miris kemoterapije iz nosnica i podsjetiti se da sam toliko više od žene koja svaki tjedan ide na kemoterapije.
Zahvalna što postoji Petra Seitz iz plesnog centra Alldance koja me kroz ples podsjeća koja je moja prava priroda.
Zahvalna što postoji SVE za NJU Udruga žena oboljelih od raka koja mi je to omogućila.
Iako sam uvela sama sebi zabranu grljenja i ljubljenja dok sam na kemo (zabrana mi teško pada!), osjetila sam podršku i energetski zagrljaj moje plesne grupe.
Sve dok budem imala imalo snage, zahvaljujući dragoj Zrinki kojoj nije teško doći po mene i voziti me na svaku plesnu probu, ja ću plesati! zaključila je Ljiljana, žena od koje svatko od nas može naučiti kako živjeti život punim plućima, što god taj život pred nas stavio. I žena kojoj svi držimo fige - i ne samo njoj nego svim onim Ljiljanama koje imaju neke svoje životne borbe iz kojih mi imamo priliku učiti vrijedne životne lekcije.
"JA POKUŠAVAM SVOJIM ŽIVOTOM POKAZATI DA SE U SVOJ TOJ TEŽINI DEŠAVAJU LIJEPE STVARI"
U videu na početku teksta pogledajte i poruku koju je Ljiljana poslala čitateljicama Zadovoljne u listopadu 2018. godine povodom mjeseca borbe protiv raka dojke, a koju i danas vrijedi poslušati.
Tada nam je rekla i kako sebe uspoređuje - glavicom luka.
Ja sam se jednom usporedila s glavicom luka. Sa svakom bolešću s mene su otpadali suhi, nepotrebni, društveno uvjetovani vanjski slojevi, a ja sam se približavala svojoj esenciji i biti. Vanjske ljuske čine ono što društvo od nas očekuje, ono što nam obitelj, neadekvatni prijatelji i loši partneri nameću, sve ono što nije autentično naše.
Rak me ogulio kao što domaćica guli luk kada sprema čušpajz, skinuli smo očekivanja i uvjerenja koja nisu moja, došli smo do esencije 'ljiljanosti' i sada sam najvjernija verzija sebe, rekla je Ljiljana, koja je dvije godine kasnije jednak, ako ne i već izvor inspiracije.
