Brojni prolaznici zastajali su i čitali poruku ispisanu na jarkonarančastom papiru, priču o ljubavi koja nikada nije ostvarena.
Ljubavna je priča stara čak devet godina, a autor plakata odlučio je upravo ovdje i sada javno izraziti svoje osjećaje, obraćajući se osobi koja mu je, kako tvrdi, ostala u mislima sve ove godine.
Na papiru je rukom ispisana duga i emotivna poruka, a autor se na kraju potpisuje jednostavno s: "tvoj".
Poruka je upućena “maloj plavoj s agronomije”, djevojci koju je posljednji put vidio upravo na toj stanici prije devet godina. Tada joj, priznaje, nije prišao jer je bio ljut, ali sada, nakon tolikih godina, osjeća potrebu ispraviti pogrešku i iskazati svoje osjećaje.
Emotivna, gotovo filmska poruka
Ovo se odnosi na jednu malu plavu sa agronomije koju sam zadnji put vidio na ovoj stanici prije devet godina, a nisam joj pristupio jer sam bio ljut na nju. Ne znam ti ni ime, molim te, oprosti mi na grubim riječima, zapravo sam samo htio da ja budem tvoj leptir, a ti moj cvijet!
Još uvijek sam zaljubljen u tebe! Ljubav mi srce mori, duša mi željom gori za tvojim očima, za tvojim usnama danima, noćima... Još me uvijek nose krila te ljubavi! Noću još uvijek sanjam svoje ljubavi san, ali moji se snovi ruše kad dođe dan! Život se tako ne živi, da se ljubi kad se sanja!
Molim te, vrati se i zastani kraj mene, smiluj se na srce što za tobom vene! U nadi da ćeš ovo pročitati i da ćeš na neki način stupiti sa mnom u kontakt ostavljam ti ovu poruku! Volim te!
Na kraju poruke, autor je zamolio sve koji budu prolazili pored stanice da ne skidaju njegov plakat, nadajući se da će njegova ljubavna poruka doprijeti do osobe kojoj je upućena.
