Maaaaaaaaama, neću ovu majicu, bode me!
Maaaaaama, ja bih kući, ovdje je glasno!
Maaaama, ne mogu spavati, prolazi mi svjetlo ispod vrata!
Maaama, ovdje nešto smrdi!
Ako se često borite sa sličnim prigovorima svoje djece, moguće je da imate visokoosjetljivo dijete.
Biti roditelj osjetljivog djeteta zna biti izrazito iscrpljujuće, osobito ako sami niste takvi – često možemo misliti da pretjeruju, da bi se trebali 'očeličiti', da samo privlače pažnju i slično
Neki su od pokazatelja visoke osjetljivosti kod djece:
• lako se preplaše
• žale se na grubu odjeću, odjeću koja ih svrbi, šavove na odjeći, grebanje etiketa i slično
• ne vole iznenađenja i loše reagiraju na promjene
• koriste komplicirane riječi za svoju dob
• bolje reagiraju na blagu korekciju ponašanja nego na strogu kaznu
• odmah primijete neobične ili jake mirise
• vrlo su intuitivni i ponekad djeluje kao da vam čitaju misli
• teško zaspe nakon uzbudljivog dana
• postavljaju puno pitanja, često dubokih i koje potiču na razmišljanje
• perfekcionisti su
• smetaju im bučna mjesta te preferiraju tihu igru
• vrlo su osjetljivi na bol
• lako primjećuju promjene, na primjer premještene stvari, promjenu u nečijem izgledu
• postižu najbolje rezultate kad nisu sve oči uperene u njih
Elaine Aron, autorica knjige "Highly sensitive child", navodi da se visokoosjetljiva djeca rađaju sa živčanim sustavom koji je visokopobudljiv te brzo reagira na sve podražaje. Takva su djeca vrlo osjetljiva na svoj okoliš – bilo to osvjetljenje, mirisi, zvukovi ili raspoloženje ljudi u određenoj situaciji, takva će djeca brzo primijetiti svaki takav podražaj.
Uz visoku razinu svjesnosti, takva su djeca često darovita – intelektualno, kreativno i emocionalno. Ipak, negativna strana visoke osjetljivosti jest to što se takva djeca izrazito lako preplave podražajima – gužvom, bukom, novim situacijama, naglim promjenama, te vrlo duboko osjećaju bilo kakvu kritiku ili izrugivanje. Interakcija s dvadesetak druge djece nužno dovodi do velikog broja podražaja koji visokoosjetljivu djecu mogu lako preplaviti.
Na primjer, dijete koje nije visokoosjetljivo može pasti na tjelesnom, ogrebati lakat i ne razmišljati previše o tome. Ako se to dogodi visokoosjetljivom djetetu, ono će primijetiti sve – kakva je ogrebotina, koliko ih boli, jesu li mu se druga djeca smijala, kako je učiteljica reagirala, kako se ogrebotina s vremenom mijenja, je li itko od druge djece pao ili su oni jedini nespretni i slično. Kao što vidimo, kod njih postoji mnogo veća vjerojatnost za dubok emotivni doživljaj određene situacije.
Visoko osjetljiva djeca su izrazito samosvjesna te se često osjećaju izoliranima od drugih te kao da ih nitko ne razumije
Djeca koja dolaze na razgovore kod školskog psihologa ili na terapiju igrom izrazito su često upravo visokoosjetljiva djeca. Dječji psiholozi bave se emotivnim razvojem i osnaživanjem djece, a kod visoko osjetljive djece izrazito je važno upravo to – normalizirati ono što proživljavaju, dati im podršku u proživljavanju emocija, osnažiti ih i naučiti kako da iskoriste najbolje od onoga što im njihova osjetljivost pruža.
Ipak, i roditeljima treba stručna podrška u tom procesu. Kako bi odgojili dobro prilagođenu osjetljivu djecu, važno je da roditelji porade na sljedećim vještinama:
1. Vidjeti osjetljivost kao dar – osjetljivost je lako vidjeti kao konstantan izvor problema: dovodi do čestog plakanja, preispitivanja, povlačenja iz društva i slično. Ipak, vaše osjetljivo dijete nije dijete s teškoćom, već dijete s posebnim darom. Osjetljivost je česta odlika umjetnika, inovatora i drugih talentiranih ljudi.
2. Partnerstvo s djetetom – osjetljiva djeca značajno bolje reagiraju na zamolbe i dogovore s odraslima nego na strogu disciplinu i kažnjavanje. Strogo kažnjavanje može dovesti upravo do onih ponašanja koja želimo izbjeći: emocionalnih slomova, vikanja, plača i slično.
3. Prihvaćanje – važno je da prihvatimo dijete upravo takvo kakvo jest. Mnogi roditelji pokušavaju "očeličiti" dijete i navesti ga da postane manje osjetljivo, no to nije moguće te će samo stvoriti frustraciju objema stranama. Umjesto toga, važno je poraditi na prihvaćanju svog djeteta sa svim njegovim jakim i slabim stranama.
4. Stvaranje mirnog okruženja – budući da na osjetljivu djecu značajno utječe njihova okolina, važno je da postoji sigurno mjesto gdje se mogu umiriti nakon izazovnog dana. Ako imaju svoju sobu, neka ona bude njihova oaza, puna stvari koje ih umiruju. Ako ne, moguće je napraviti im neki kutić u koji se mogu povući kad im je to potrebno.
5. Povezivanje – visokoosjetljiva djeca izrazito su samosvjesna te se često osjećaju izoliranima od drugih te kao da ih nitko ne razumije. Važno je da im roditelji pruže osjećaj razumijevanja i prihvaćanja te da im pomognu u stvaranju odnosa s drugom, sličnom djecom pomoću odlaska na različite grupe, dogovaranjem igranja s djecom koju oni vole i slično.
