Ako niste roditelj djeteta kao što je moje, ne možete suditi, jedna je od rečenica Taylor Myers kojoj su tantrumi ili naleti promjena raspoloženja njezine četverogodišnje kćerke Sophie dio svakodnevice.
Jednu od takvih epizoda koje variraju od razdražljivosti i plakanja pa do vrištanja, udaranja, bacanja i hvatanja zraka Taylor je opisala na Facebooku.
Neumorna je, započinje svoju ispovijest iz Walmarta mlada majka dok njezina kćer u kolicima izvodi kojekakve vratolomije pokušavajući dohvatiti vrećicu čipsa.
Nekoliko minuta stajali smo u redu, pokušavala sam ju ignorirati jer već znam kako te stvari idu, nastavlja Taylor koja govori da se ne može niti sjetiti koliko je puta neplanirano morala izaći iz dućana zbog Sophie.
Po deseseti put rekla sam joj neka sjedne kako ne bi ispala iz kolica, a onda se javila gospođa iza mene...
Ustvari, gotovo svaki put dogodi mi se da izađemo bez ijedne stvari po koju smo došli dok pokušavam obuzdati tantrumima izmorenu Sophie.
Ovoga puta odlučila je izdržati i kupiti ono što joj je potrebno.
Deseti put rekla sam joj neka sjedne kako ne bi ispala iz kolica, a onda se javila gospođa iza mene: 'Za Boga miloga, dajte joj keks pa da napokon zašuti!'.
Iako je u svojoj glavi već imala puno blaži odgovor u kojemu bi objasnila ženi kako njezina kći ima teži oblik ADHDA-a, kako sama odgaja dvoje male djece i radi najbolje što može iz usta joj je izašlo:
Ona ima četiri godine i gledajte svoja jeb*** posla!
Staloženo sam prošla do samoposlužne blagajne kako bih izbjegla sve one koji su buljili u mene. 'Tu osobu' čije se dijete ne zna ponašati, 'tu osobu' za koju drugi misle da je lijena jer ignorira takvo ponašanje, nastavlja.
Nakon nekoliko trenutaka uhvatila se kako uplakana na blagajni razmišlja o tome koliko je ljuta, uvrijeđena i tužna jer ne može imati jedno dobro iskustvo sa Sophie.
Dok je skenirala namirnice, prišla joj je nepoznata žena koja je raznim pitanjima zabavljala malenu pokušavajući joj objasniti zašto ne može dobiti čips, kako mora biti dobra, koliko joj je godina, kako joj se zove brat...
Nemate pojma koliko mi je to značilo, napisala je Taylor i dodala:
Jedan vas komentar može totalno 'unišititi'. A onaj tko ga izgovara ne može znati zašto se dijete ponaša kako se ponaša. Ako niste roditelj djeteta kao što je moje, jednostavno ne možete suditi.
Post je završila zahvalom mami koja ih je ispratila iz dućana. Jer u takvim trenucima pomoći će i samo nekoliko toplih riječi.
Pročitajte i 10 istina o odgoju djece koje se roditelji ne usude reći na glas.
