Kada je riječ o spajanju knjiga i adventskom razdoblju, jedna knjiga nema premca. Dakako, riječ je o klasiku Louise May Alcott "Male žene", koji i započinje božićnom scenom. Ove godine još je posebniji jer je nedavno na hrvatskom tržištu nakon niza godina objavljeno novo izdanje, čija naslovnica nikada nije toliko pozivala na čitanje.
Knjiga koja zapravo govori o svakodnevnom životu jedne američke obitelji koja pripada srednjem društvenom sloju proglašena je najvažnijom ženskom knjigom svih vremena prema The Guardianu. U čemu je njezina posebnost?
Osim što je riječ o klasiku koji spaja sve generacije te u njemu jednako može uživati adolescentica kao i odrasla žena, autorica donosi nešto što su se prije nje usudile samo rijetke književnice poput sestara Brönte i Jane Austen – daje svojim ženskim likovima pravo glasa, daje im da misle i da se ne prepuštaju okovima patrijarhata.
Roman "Male žene" prvi je put objavljen 1868. godine, a sestre March i njihova autorica imaju mnogo toga zajedničkog. Alcott je bila druga od četiri sestre u svojoj obitelji u kojoj su ih roditelji odgajali tako da im nikada ne bude teško pomoći drugima, ali i da se uvijek zalažu za sebe i da rade ono u čemu istinski uživaju. Njezin otac Amos Bronson Alcott bio je sveučilišni profesor, pa su se u njihovu domu često mogli susresti neki od najvećih intelektualaca ondašnjih Sjedinjenih Američkih Država kao što su Henry David Thoreau, Ralph Waldo Emerson i Nathaniel Hawthorne.
Obitelj se ipak vrlo često selila i u nekim periodima bila vrlo lošeg imovinskog stanja, ali nitko im nije mogao oduzeti ljubav jednih za druge i intelektualno bogatstvo. Kako bi pomogla obitelji u financijskoj nevolji, Louisa je počela pisati, što joj je tijekom godina osiguralo veliko bogatstvo, a inspiraciju za svoj najveći klasik pronašla je u svojoj obitelji.
Klasik koji je nastao sasvim slučajno
No na to nije voljko pristala. Naime, nakon što se pročulo o njezinu pisanju pod pseudonimom, jedan joj je izdavač ponudio da napiše "roman o djevojčicama". Kako sama sebe nije smatrala ženstvenom, rekla je da ne bi znala o čemu pisati i odbila ponudu. No godinu dana kasnije njezin je otac pokušao objaviti knjigu kod istog izdavača, a on mu je tiskanje uvjetovao Louisinim pisanjem "romana o djevojčicama".
Kako bi pomogla svome ocu, Louise je pristala. I tako je nastao roman bez kojeg sada više ne možemo zamisliti svjetsku književnost.
Autorica donosi nešto što su se prije nje usudile samo rijetke književnice – daje svojim ženskim likovima pravo glasa, daje im da misle i da se ne prepuštaju okovima patrijarhata.
Radnja prati četiri sestre Meg, Jo, Amy i Beth March, koje poznajemo još kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetljivijim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je njihov otac otišao dati svoj doprinos Američkom građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok svaka od njih bude pokušavala naći svoje mjesto pod suncem.
Tijekom godina koje dolaze najstarija Meg suočava se s izazovima majčinstva i održavanja kućanstva, pomalo svojeglava Amy pokušava pronaći svoju sreću i mjesto u društvu. Jo se okušava u spisateljskoj karijeri i njezini su prihodi od velike pomoći obitelji, dok se krhka i uvijek ljubazna Beth mora boriti s teškom bolešću.
Jo je ona koja zapravo, na neki način, „nosi“ čitavu knjigu. Njezin feministički pristup životu vidljiv je u svakoj njezinoj rečenici, u koje je Alcott vrlo vješto utkala vlastite misli. Naime, u njezino su vrijeme romani bili jedini način izražavanja misli koje često nisu bile svima po volji, naročito ako bi dolazile od žena, a da se pritom ne zamjeri vlastima.
Iako potpuno različitih karaktera, ove sestre pokazuju da za sretan život nije nužno veliko materijalno bogatstvo, već dobro srce i čista duša, a u tome nam svima mogu poslužiti kao primjer. Iako je izdavač od autorice tražio da roman mora imati sretan kraj i da se Jo mora udati, znakovito je da do toga dolazi na samom kraju – kada je Jo posložena ličnost i financijski neovisna, baš kao što i priliči junakinji njezina kalibra.
Razmišljate li o tome da djevojci ili ženi iz svoje okoline kupite knjigu kao božićni poklon, neka to bude ova. Gotovo da nema boljeg romana koji je istodobno prikazao patrijarhalne okove, ali i oslobađanje žena iz njih, te ujedno šalje poruku svakoj djevojčici da može sama donositi svoje odluke.
Prijevod knjige s engleskog na hrvatski: Petra Kljaić, Tatjana Radmilo, Irena Škarica
