Knjiga koja zapravo govori o svakodnevnom životu jedne američke obitelji koja pripada srednjem društvenom sloju proglašena je najvažnijom ženskom knjigom svih vremena prema The Guardianu. U čemu je njezina posebnost?
Osim što je riječ o klasiku koji spaja sve generacije te u njemu jednako može uživati adolescentica kao i odrasla žena, autorica donosi nešto što su se prije nje usudile samo rijetke književnice poput sestara Brönte i Jane Austen – daje svojim ženskim likovima pravo glasa, daje im da misle i da se ne prepuštaju okovima patrijarhata.
Roman "Male žene" prvi je put objavljen 1868. godine, a sestre March i njihova autorica imaju mnogo toga zajedničkog. Alcott je bila druga od četiri sestre u svojoj obitelji u kojoj su ih roditelji odgajali tako da im nikada ne bude teško pomoći drugima, ali i da se uvijek zalažu za sebe i da rade ono u čemu istinski uživaju. Njezin otac Amos Bronson Alcott bio je sveučilišni profesor, pa su se u njihovu domu često mogli susresti neki od najvećih intelektualaca ondašnjih Sjedinjenih Američkih Država kao što su Henry David Thoreau, Ralph Waldo Emerson i Nathaniel Hawthorne.
Obitelj se ipak vrlo često selila i u nekim periodima bila vrlo lošeg imovinskog stanja, ali nitko im nije mogao oduzeti ljubav jednih za druge i intelektualno bogatstvo. Kako bi pomogla obitelji u financijskoj nevolji, Louisa je počela pisati, što joj je tijekom godina osiguralo veliko bogatstvo, a inspiraciju za svoj najveći klasik pronašla je u svojoj obitelji.
Klasik koji je nastao sasvim slučajno
No na to nije voljko pristala. Naime, nakon što se pročulo o njezinu pisanju pod pseudonimom, jedan joj je izdavač ponudio da napiše "roman o djevojčicama". Kako sama sebe nije smatrala ženstvenom, rekla je da ne bi znala o čemu pisati i odbila ponudu. No godinu dana kasnije njezin je otac pokušao objaviti knjigu kod istog izdavača, a on mu je tiskanje uvjetovao Louisinim pisanjem "romana o djevojčicama".
Kako bi pomogla svome ocu, Louise je pristala. I tako je nastao roman bez kojeg sada više ne možemo zamisliti svjetsku književnost.
Autorica donosi nešto što su se prije nje usudile samo rijetke književnice – daje svojim ženskim likovima pravo glasa, daje im da misle i da se ne prepuštaju okovima patrijarhata.
Radnja prati četiri sestre Meg, Jo, Amy i Beth March, koje poznajemo još kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetljivijim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je njihov otac otišao dati svoj doprinos Američkom građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok svaka od njih bude pokušavala naći svoje mjesto pod suncem.
Tijekom godina koje dolaze najstarija Meg suočava se s izazovima majčinstva i održavanja kućanstva, pomalo svojeglava Amy pokušava pronaći svoju sreću i mjesto u društvu. Jo se okušava u spisateljskoj karijeri i njezini su prihodi od velike pomoći obitelji, dok se krhka i uvijek ljubazna Beth mora boriti s teškom bolešću.
Jo je ona koja zapravo, na neki način, „nosi“ čitavu knjigu. Njezin feministički pristup životu vidljiv je u svakoj njezinoj rečenici, u koje je Alcott vrlo vješto utkala vlastite misli. Naime, u njezino su vrijeme romani bili jedini način izražavanja misli koje često nisu bile svima po volji, naročito ako bi dolazile od žena, a da se pritom ne zamjeri vlastima.
Iako potpuno različitih karaktera, ove sestre pokazuju da za sretan život nije nužno veliko materijalno bogatstvo, već dobro srce i čista duša, a u tome nam svima mogu poslužiti kao primjer. Iako je izdavač od autorice tražio da roman mora imati sretan kraj i da se Jo mora udati, znakovito je da do toga dolazi na samom kraju – kada je Jo posložena ličnost i financijski neovisna, baš kao što i priliči junakinji njezina kalibra.
Razmišljate li o tome da djevojci ili ženi iz svoje okoline kupite knjigu kao božićni poklon, neka to bude ova. Gotovo da nema boljeg romana koji je istodobno prikazao patrijarhalne okove, ali i oslobađanje žena iz njih, te ujedno šalje poruku svakoj djevojčici da može sama donositi svoje odluke.
Prijevod knjige s engleskog na hrvatski: Petra Kljaić, Tatjana Radmilo, Irena Škarica
