U vremenu u kojem su motivacijske poruke često svedene na brze, površne savjete i "instant-recepte" za sreću, autorica Marija Marina Hipp piše sasvim drukčije knjige. Njezine misli ne zavode jednostavnošću, nego potiču na razmišljanje, introspekciju i iskren razgovor sa samim sobom. Marina ne piše da bi tješila, ona piše da bi nas probudila.
Po zvanju socijalna radnica, a po zanimanju poduzetnica, u svojim tekstovima spaja životno iskustvo, mudrost, zdrav razum i duhovnost. Rođena Bogu iza nogu, kako voli reći, odrasla je u skromnom okruženju koje ju je naučilo zahvalnosti, upornosti i ljudskosti. Upravo ta jednostavnost, lišena svake poze, daje težinu njezinim riječima.
Put od životnih lekcija do unutarnjeg mira
Njezina prva knjiga, "Dobro ili loše, Google ili Strina", postala je svojevrsni duhovni vodič, ogoljeno i iskreno djelo koje potiče čitatelja da se suoči s vlastitim mislima i djelima, da ne traži opravdanja, nego razumijevanje. U toj knjizi Marina je progovorila o ljudskoj prirodi, moralu, snazi istine i potrebi da ostanemo dosljedni sebi čak i kad nas svijet iskušava.
Nova knjiga, “Čarolije Razuma i Osjećaja – Um od patnika do pobjednika”, ide korak dalje. U njoj autorica poziva čitatelja da prepozna unutarnje obrasce koji ga sputavaju i da nauči kako razum i osjećaje pretvoriti u saveznike, a ne protivnike. Marina podsjeća da su razum i emocije poput Sunca i Mjeseca – jedno daje svjetlost, drugo je odražava, i tek u njihovu skladu nastaje unutarnji mir.
Obje je knjige autorica predstavila na ovogodišnjem Interliberu, gdje su je čitatelji imali priliku osobno upoznati i susresti se s njezinim jedinstvenim pristupom duhovnosti i svakodnevnom životu.
U njezinu svijetu život nije niz slučajnosti, nego niz lekcija. Svaki događaj ima smisao, svaka bol ima svrhu, a svaka prepreka potencijal da nas izbrusi u bolju verziju sebe. "Tek kada prestanemo tražiti svoj spas isključivo oko sebe i kada ga potražimo u sebi, možemo se stvarno spasiti. Sve osim toga samo je iluzija", piše Marina u svojoj novoj knjizi.
S nama je otvoreno progovorila o djetinjstvu, koje ju je oblikovalo, o snazi zahvalnosti, o besmrtnosti duše i o važnosti da naučimo gledati svijet očima otvorenima za promjenu. Jer, kako sama kaže, "zdrava duša nastaje tek kad se prestanemo bojati vlastitih slabosti".
Rođeni ste, kako sami kažete, Bogu iza nogu i odrasli u radničkoj obitelji. Kako su to djetinjstvo i jednostavni životni počeci oblikovali vaš današnji način razmišljanja?
Svoje skromno, ali poticajno djetinjstvo smatram najvećim blagoslovom. Odrasla sam među ljudima koji su, unatoč surovom životu, bili hrabri borci, a ne žrtve. Kukanje i samosažaljenje bili su u mom selu grijeh – učili su nas čvrstoći, zahvalnosti i skromnosti.
Nismo imali ni tekuću vodu ni luksuze, ali imali smo duh. U selu "golih i bosih" hrabrih ratnih udovica naučila sam što znači dostojanstvo, poniznost i snaga. Te žene su me oblikovale i pokazale mi da izazovi nisu kazne, nego most do zrelosti. Kad god me život stisne, sjetim se njih i moje Babe Božice, žene zmaja, i sve postane lakše.
Bila sam treće, neželjeno žensko dijete. Moja majka, izmučena životom, poželjela mi je smrt odmah po rođenju – ne iz zla, nego iz sažaljenja. Znala je koliko je život težak, posebno za žensko dijete. Nikad joj to nisam zamjerila; njezina iskrenost, bol i hrabrost postali su moj izvor snage.
U knjizi "Dobro ili loše" dijelite ljude po djelima i otvorenosti uma. Što, prema vašem iskustvu, najviše razlikuje "otvorene" od "ograničenih"?
Ljudi otvorenog uma su vizionari. Spremni su učiti i mijenjati se, poštuju druge i brane stavove argumentima, ne uvredama. Ograničeni traže toleranciju za sebe, ali je ne uzvraćaju. Na argumente reagiraju agresijom. Nekad su ih zvali inkvizitorima, danas hejterima – isti ljudi, drugo ime i doba.
Dosta govorite o "besmrtnosti duše" i "zdravom duhu kao pokretaču svega". Kako u današnjem svijetu, koji je prepun buke i brzine, čovjek uopće može njegovati taj zdravi duh?
Fizika kaže da energija ne nestaje, samo mijenja oblik. Tako je i s dušom – ne nestaje, nego se preobražava. Zdrav duh znači prihvatiti vlastitu nesavršenost, učiti iz grešaka i ne umišljati da smo bogovi. Najveći duhovni otrov je "kompleks boga". Ljudi koji si ne mogu priznati pogreške teški su za suživot.
Zvučite kao netko tko duboko vjeruje u duhovnu evoluciju čovjeka. Jeste li oduvijek imali taj osjećaj povezanosti sa "širim" od nas samih ili se on javio u nekom prijelomnom trenutku života?
Vjerujem u Boga oduvijek, ali se moj odnos prema Njemu mijenjao. Jednom sam, povrijeđena i umorna, pogledala u nebo i rekla: "Bože, jednog dana ćeš mi se morati ispričati!" Danas se tome smijem. To iskustvo me ojačalo i pokazalo da je Bog uvijek uz mene.
S Njim razgovaram svakodnevno – molim, ljutim se, zahvaljujem. Bog voli iskrene, pa i one koji Mu se suprotstave, ali ne licemjere koji glume pobožnost. Roditelji su me naučili da se Boga ne može prevariti i da se sve vraća: "Kako siješ, tako ćeš i žeti." To je bila moja prva škola etike.
U knjizi pišete o otporu prema "nametnutim istinama". Koje su, prema vašem mišljenju, najopasnije istine koje današnje društvo prihvaća bez propitivanja?
Najopasnije su one koje ne dopuštaju preispitivanje. Kad netko traži da mu vjerujete bez provjere, to je već znak manipulacije. Tko istinski vjeruje u sebe i ono što zastupa, ne boji se logike ni provjere.
Zahvalnost je važan motiv u knjizi. Što za vas znači istinska zahvalnost i kako zahvalnost mijenja čovjeka?
Zahvalnost nije riječ, nego čin. To je način postojanja. Kad shvatimo zašto i kome trebamo biti zahvalni, postajemo svjesniji i humaniji. No, ne treba zahvaljivati svima – nezreli ljudi ne znaju primjereno primiti zahvalnost. Treba znati prepoznati tko je sposoban primiti je, a tko ne.
Pišete da se "najljepši dijamanti stvaraju pod velikim tlakom". Koji su bili vaši životni "tlakovi", trenuci koji su vas izbrusili i promijenili?
Život me nije mazio, ali sve što mi se dogodilo smatram darom. Kad su mi roditelji otišli trbuhom za kruhom, imala sam šest godina – to je bilo moje prvo brušenje. Drugo je došlo s poduzetništvom.
Kao žena koja zna što hoće iritirala sam mnoge. Ljudi teško opraštaju uspjeh. Bila sam meta brojnih inspekcija i političkih podmetanja. Jednom su čak falsificirali dokumente da me unište, ali istina je ipak izašla na vidjelo. Iz Ministarstva financija su mi se ispričali, a moj slučaj postao je primjer zlouporabe moći.
Paradoksalno, sve te nepravde naučile su me da budem još transparentnija i bolja. Shvatila sam da samo kad si čist možeš svima pogledati u oči bez zadrške. Ti "napadi", umjesto da su me dotukli , dali su mi krila.
U tekstovima se provlači ideja da "pogled unatrag mijenja sve istine". Postoji li nešto u vašem životu što danas vidite potpuno drukčije nego prije deset ili dvadeset godina?
Gotovo sve. Po zvanju sam socijalna radnica, dugo ne radim u struci, ali privatno sam pomagala svima, bez ikakvih kriterija.
Primjer iz mog života najbolje to pokazuje: prije tridesetak godina prigrlila sam dvoje djece rastavljenih roditelja, brinula se o njima kao o vlastitoj. Jednu od njih kasnije sam zaposlila. Na njezin zahtjev dogovorile smo raskid ugovora o radu uz punu otpremninu i sva prava. Nekoliko dana kasnije tužila me za nezakonit otkaz.
Na sudu je, zahvaljujući vezama, pobijedila unatoč svjedočenjima njezinih najbližih o tome koliko sam im pomogla i da je ona lagala i manipulirala. To me iskustvo naučilo više od ijedne škole. Zahvalna sam joj – promijenila je moj pogled na ljudskost i povjerenje. Naučila sam da dobrota bez granica i kriterija nije dobra, neki ljudi je ne zaslužuju.
Kažete da se kroz životne izazove "duša pročišćava" i raste prema besmrtnosti. Mnogi će reći da je to apstraktno. Kako biste objasnili što za vas zapravo znači "zdrava duša"?
Zdrava duša je ona oslobođena ogorčenosti, strahova i mržnje. Ona koja zna oprostiti, ali ne zaboraviti i koja postavlja granice bez mržnje. Zdrava duša ne traži u svemu krivce, nego smisao.
I, na kraju, kad biste morali u jednoj rečenici reći što za vas danas znači živjeti "dobro", a što znači živjeti "loše"?
Živjeti dobro znači biti u miru sa sobom, bez mržnje i ogorčenosti. Živjeti loše znači nositi bijes i samosažaljenje kao vlastite okove.
Knjige koje ne čitamo, nego živimo
Marija Marina Hipp nije tek autorica koja piše o životu. Ona ga duboko promišlja, rastavlja na dijelove i ponovno sklapa, pokazujući nam da iza svake boli i svakog izazova postoji skriveni smisao. Njezine knjige nisu priručnici, nego putokazi. One nas ne uče što misliti, nego kako osjetiti, razumjeti i oprostiti, sebi i drugima.
U njezinim rečenicama osjećaju se i iskustvo i snaga, ali i blagost koja dolazi iz pomirenosti sa sobom. Kada piše o zahvalnosti, čini to bez patetike; kad govori o boli, ne dramatizira, nego samo podsjeća da su i bol i zahvalnost dvije strane istog puta. Onog koji vodi prema zrelosti duše.
Marijine knjige poziv su na promjenu, ali i na mir. Na oslobađanje od predrasuda, samosažaljenja i potrebe da stalno dokazujemo svoju vrijednost. Jer, kako piše: "Biti jako bitan svima bitno je samo nebitnima. Stvarno bitnima to nije bitno."
U knjizi "Dobro ili loše, Google ili Strina" potiče nas da prepoznamo vlastite obrasce ponašanja, dok u "Čarolijama Razuma i Osjećaja – Um od patnika do pobjednika" pokazuje kako razum i emocije mogu djelovati zajedno, a ne jedno protiv drugog. U toj knjizi Marina se obraća svakome tko osjeća da je negdje "zapeo" između razuma i srca, između onoga što zna i onoga što osjeća. Njezin glas nije glas učiteljice, nego prijateljice, one koja razumije, ali ne uljepšava. To su knjige koje se ne čitaju samo jednom – one se otvaraju svaki put kad nam zatreba smjernica, toplina ili novi pogled na život.
Ako ste spremni pogledati dublje u sebe, pronaći mir između uma i srca te naučiti da "patnja" može biti početak pobjede, knjige Marije Marine Hipp pravo su mjesto za početak.
Obje knjige dostupne su u knjižarama diljem Hrvatske, a možete ih pronaći i na diamondtrilogy.com.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom ROMB D.O.O. po najvišim profesionalnim standardima.
