Nakon što ju je Melkior Bašić na audiciji pitao kako je izgledalo djetinjstvo na selu u Slavoniji, Lara Biloš kazala je kako je bilo dosta turbulentno.
Nije bilo idealno djetinjstvo, kakvo svako dijete sanja. Bila sam žrtva vršnjačkog nasilja, što me je dosta obilježilo, priznala je Lara. Ispričala je kako su je i psihički i fizički maltretirali zbog njezina izgleda. Roditelji su je izvukli iz teške situacije jer je bila vrlo povučena, zatvorena u sobu i nije htjela ni s kim komunicirati.
Oni su bili ti koji su napravili prvi potez na svoju inicijativu i svojom upornošću uspjeli su to izvesti na kraj. Bez mukotrpnog rada na sebi, danas sigurno ne bih bila ovdje jer nisam imala to samopouzdanje koje imam danas i ne bih išla punim plućima i srčano naprijed, rekla je natjecateljica MasterChefa. Njezino priznanje posebno je dirnulo člana žirija Stjepana Vukadina, rekao je Lari da je potpuno razumije jer je i sam u osnovnoj školi zbog debljine doživio isto što i ona.
Znaš kako ti ja to gledam. Pogledaj sebe gdje si danas. Tko si ti, što si napravila od sebe i od svog života, a što su oni napravili od sebe i svog života, poručio je Stjepan Lari, a ona je odgovorila:
To je istina. Mislim da ja mogu hodati uzdignute glave s ponosom, a mislim da oni to baš ne mogu.
Lari Biloš velika je želja bila da joj Stjepan bude mentor, a još više nakon što se otvorio i uputio joj riječi podrške.
Hvala mu od srca na tome, kazala je Lara.
Mnogo je djece koja su žrtve bullyinga, koja svakodnevno trpe vršnjačko nasilje, pate sama i ne usude se nikome reći da su maltretirana, a to može ostaviti ozbiljne posljedice. Veliku ulogu u tome imaju i roditelji, koji trebaju razgovarati s djecom, potaknuti ih da im se otvore i pomoći im u takvim situacijama.
Chef Stjepan Vukadin, koji je i sam bio žrtva bullyinga, podijelio je s nama poruku i za roditelje čija djeca trpe maltretiranje, kao i za roditelje čija djeca maltretiraju druge.
Roditeljima čije je dijete žrtva bullyinga savjetovao bih da pokušaju to dijete nekako ostaviti na pravom putu. Da ostane onakvo kakvo jest i kako je odgojeno jer obično takva djeca nisu svojeglava, nisu bahata, nisu takva da se previše ističu, i mislim da roditelji trebaju još više to istaknuti. I, naravno, otići do škole razgovarati s upravnim tijelima, profesorima, učiteljima, ravnateljem, mislim da se apsolutno mora nešto poduzeti u vezi s tim.
A što se tiče roditelja djece koja maltretiraju druge, tu je u biti veći problem. Ti roditelji trebaju više poraditi na svojoj djeci, da se to ne događa. Razgovarati s djecom da to nije lijepo i da bi na nekoga moglo ostaviti velike posljedice jer svi mi znamo da se to možda negdje duboko potisne i kad-tad izađe na vidjelo.
Tako da, po meni, roditelji čija djeca maltretiraju drugu djecu trebaju napraviti veći posao. Nažalost, danas je to postalo, a vjerujem da je bilo i prije, 'ma nema veze, djeca su se malo potukla, malo se igraju', i tako dalje, ali nekad zadirkivanje preraste u nešto više. Djeca to onda potiskuju sve dublje u sebi i na kraju ispaštaju, ispričao nam je Stjepan Vukadin i poručio:
Roditelji, razgovarajte sa svojom djecom. Porazgovarajte o tome što se događa, pokušajte nekako to popraviti jer sigurno se ne želite naći u situaciju da vas zovu profesor ili profesorica ili ravnatelj jer vaše dijete maltretira neko drugo dijete i možda samim time promijeni tom djetetu život, ali u negativnom smislu.
