Svake se godine u Hrvatskoj prijevremeno rodi oko 2000 beba, malenih heroja koji se lavovski bore za svaki novi udisaj.
17. studenog, na Međunarodni dan Palčića, slavimo svaki otkucaj srca, prvi korak, prvo mama i prvo tata. Onu peticu iz matematike koja će roditelje učiniti ponosnima, ali i prvo razbijeno koljeno nakon pada s bicikla…
Kroz sve te prve trenutke koji život znače prošla je i mama Danijela iz Splita. Njezina palčica Antonija na svijet je došla 24. listopada 2017. u Petrovoj u Zagrebu, po ulasku u 28. tjedan trudnoće. Imala je svega 1240 grama i 37 centimetara.
Borba će se isplatiti, a nakon toga će važan biti samo široki osmijeh vašeg djeteta.
Danas razigrana i vesela djevojčica, uporna u svemu, druželjubiva i komunikativna, tada je izgledala kao da se neće izvući. Mama Danijela govori nam da i danas krene suza kad se prisjeti njihovih prvih zajedničkih trenutaka.
Tri dana sam imala trudove, a onda mi je puknuo vodenjak. U tim sam se trenucima molila da sve s bebom bude u redu. Primili su me u bolnicu dan ranije u poslijepodnevnim satima, a idući dan sam već bila u rađaoni, govori nam Danijela i prisjeća se njihova prva susreta.
Bilo me je tako strah kad sam je prvi put ugledala
Tako malena, spojena na sve te aparate… Da se razumijemo, ja sam i u tim trenucima imala vjere u nju, a prvi osmijeh me dodatno ohrabrio i pokazao mi da će sve biti dobro.
U tom je trenutku, govori nam, jako puno pitanja u glavi. Što će reći doktori, hoće li sve biti dobro, koliko će trajati njezin napredak, hoće li sve ići glatko ili će pak taj put biti trnovit, pun briga, suza i neizvjesnosti.
No, ubrzo je došao jedan od najsretnijih trenutaka u njihovu životu.
Sjećam se kad nas je dočekala u bolnici u malenim hlačama i bodiju na kojemu je pisalo I'm your tinny miracle (Ja sam tvoje sićušno čudo). Ušli smo u dječju sobu, a ona više nije bila spojena niti na jedan aparat, nije bila u inkubatoru. Tada je ogroman teret pao s naših prsa. Puno ponosa i olakšanja ujedno. Puno suza radosnica, govori nam mama Danijela i dodajte da ih je malena tada naučila ustrajnosti, vjeri i upornosti.
Mame, pazite i na svoje zdravlje
Nakon 43 dana njih su dvije došle doma. Iako se na prvu čini da borba tek počinje, Danijela nam govori da je doma bilo puno lakše, ponajviše jer je stalno mogla biti uz svoju Palčicu. Malena je odlično napredovala, ali strah je još uvijek postojao. Tada su počele kontrole, vježbe i pregledi, a s roditeljske strane – vježbanje psihičke sage i ustrajnosti.
Taj su period dodatno zakomplicirale dvije neočekivane operacije kroz koje je Danijela prošla nakon porođaja i koje su je skoro koštale života.
Borba će se isplatiti, a nakon toga će važan biti samo široki osmijeh vašeg djeteta.
Fizički sam samu sebe tjerala i bila sam jako uporna, pa su me liječnici i sestre često opominjali. No, snaga i jaka volja su bile tu jer me moja djeca trebaju. Mogu slobodno reći da su moje princeze bile moja snaga, govori Danijela kako bi druge majke upozorila da u takvim situacijama nipošto ne smiju zanemariti sebe.
Sasvim je u redu plakati, nemojte nikako držati tugu u sebi. Borba će se isplatiti, a nakon toga će važan biti samo široki osmijeh vašeg djeteta, poručila je mama Danijela.
Kako si roditelji palčića mogu pomoći?
U Hrvatskoj već 13 godina djeluje Klub roditelja nedonoščadi Palčići. Kroz razne humanitarne akcije oni pomažu roditeljima, palčićima, ali i medicinskom osoblju i tako olakšavaju prve dane života malenih heroja.
Ako vam u tim trenucima treba pomoć, možete okrenuti njihov broj i tako rabiti sve nedoumice koje imate nakon porođaja, bez obzira na kojem se dijelu Hrvatske nalazite.
Pokušat ćemo obrisati svaku njihovu suzu i ublažiti svaku njihovu tugu, upravo zato što smo hodali u istim cipelama i što ih, kao roditelji palčiča, razumijemo, govori predsjednica kluba Palčići Željka Vučko i poruče svima da visoko podignu palac za naše palčiće.
