Muškarac u njezinu društvu zgroženo ju je upitao: Pa nećeš valjda tako s tim mahat okolo?
Zbog čega se toliko preplašio komada celuloze, pamuka i plastike vjerojatno ni sam ne bi znao objasniti, baš kao što ne bi mogao odgovoriti na pitanje zašto bismo se mi žene trebale sramiti svojih uložaka i tampona.
A sramimo se predugo. Ako slučajno nemamo džepova, ugurat ćemo ih u rukav ili zataknuti u hlače pa zakamuflirati majicom i pažljivo se odšuljati do WC-a. Tek tamo prestaje strah da će netko primijetiti naš šuškavi paketić.
Ne skrivamo ga od drugih žena, to je jasno. Skrivamo ga od pojedinih muškaraca koji se još uvijek ne znaju nositi s činjenicom da se ženama veći dio života jednom mjesečno ljušti sluznica maternice.
Tko god je na Wikipediju stavio napomenu da je menstruacija prirodna pojava, a ne bolesno stanje – hvala, izgleda da još ima onih koji to ne znaju.
Kultura menstrualnog srama toliko je duboko ukorijenjena da neke žene čak ni u međusobnim razgovorima ne koriste medicinski izraz za menstruaciju.
Ni same više ne znamo koliko smo joj nadimaka dale kroz život. Ovisno o podneblju, menstruacija je tetka iz Amerike ili Rusije, poplava, potop, one stvari ili dani u mjesecu… Dobila sam, prošapćemo svaki mjesec dok se savijamo od bolova. Koga, što? Menstruaciju. Recite to glasno, bez srama, da vas čuju i žene koje još skrivaju uloške po džepovima i muškarci kojima se ulošci gade.
Oni konzervativniji reći će kako nema potrebe da cijeli svijet zna u kojoj smo fazi ciklusa. Istina, ali također nema potrebe da to skrivamo u normalnim situacijama kao što je vađenje uloška ili tampona iz torbe.
Nema potrebe za stigmatizacijom običnog higijenskog proizvoda na koji svaki mjesec potrošimo hrpu para, platile smo svoje pravo da mašemo njima gdje god poželimo. A najmanje je potrebe za ignoriranjem prirodnog procesa koji je sastavni dio života svake žene.
U anketi u nastavku otkrijte nam podliježete li i vi menstrualnom sramu, a u komentarima objasnite zašto.
