Odmalena nas uče da je sebičnost loša osobina. Sebično ponašanje uglavnom se kategorizira kao negativno, ponekad čak i nemoralno. Međutim, sve više stručnjaka upozorava kako bismo trebali redefinirati pojam sebičnosti jer je ona u nekim situacijama ključna za našu dobrobit.
Tako se sebičnost sve češće dijeli na lošu, dobru i neutralnu.
Loša sebičnost tip je sebičnog ponašanja kojim loše utječemo na sebe i na druge ljude. Dobra sebičnost rezultirat će povoljnim ishodom za vas i druge ljude, dok neutralnu sebičnost karakterizira briga o samom sebi bez utjecaja na druge.
Sebično ponašanje uglavnom se kategorizira kao negativno.
Zašto tako često čujemo da imamo samo dva izbora? Biti sebičan (što se smatra lošim) ili biti nesebičan i staviti druge ispred sebe (što se smatra dobrim)? Uvijek će postojati ljudi kojima treba pomoć, svako ponašanje koje je konstruirano isključivo za moju vlastitu dobrobit oduzima vrijeme koje bih mogao iskoristiti kako bih pomogao drugima.
Međutim, kao što pokret za samopomoć ističe, koliko mogu biti koristan drugim ljudima ako prvo ne brinem o vlastitom fizičkom i psihičkom zdravlju? Vjerujem kako su neka sebična ponašanja neutralna, ne pomažu i ne štete neposredno drugim ljudima, kazao je profesor psihologije John A. Johnson za Psychology Today.
Za razliku od muškaraca koji sebe gotovo uvijek stavljaju na prvo mjesto, žene će prije misliti na druge nego na sebe. Upravo je zato sebičnost "mana" koju bi trebale usvojiti. Točnije, trebale bi naučiti da im vlastita fizička i psihička dobrobit uvijek treba biti na prvom mjestu. Tako će postati zadovoljnije, vodit će kvalitetniji život i naposljetku imati više snage da se uhvate u koštac sa svim obavezama i brigom o voljenim osobama.
