Sebe opisuje kao dijete otoka koje glazba nosi kroz dan, diplomirana je enologinja, majka dvoje djece i supruga pomorca, a prije nekoliko godina svome je zanimljivom životnom putu dodala i aktivno političko djelovanje. Danas se može pohvaliti da je prva žena u povijesti na čelu grada Korčule, a to je tek početak. Ona je Nika Silić Maroević.

Kada se prisjeća svoga djetinjstva u malom korčulanskom mjestu, na pamet joj padaju slike čišćenja plaže i velike želje da svijet učini boljim mjestom.

Već sam kao dijete bila aktivist, a tako sam nastavila i u ostatku svoga života i u svom političkom djelovanju. Kad nešto vidim, želim to popraviti ako nije dobro. I zato sam jako zahvalna što sam dobila priliku raditi na razvitku sredine u kojoj živim na dobrobit svih. Imam tri sestre i izvrsne roditelje koji mi pružaju veliku podršku što me čini jako sretnom. Obitelj koju sam stvorila sa svojim suprugom motivacija mi je za sve u životu, da se stalno borim za bolji život zajednice u kojoj želim ostaviti trag poboljšanja, kaže nam novoizabrana gradonačelnica.

S 15 godina sama otišla u Zagreb na školovanje

Kao najmlađa od četiri sestre, vrlo je rano odlučila istražiti i svijet izvan Korčule pa se već kao srednjoškolka otisnula k njima u Zagreb. Sa svog otoka otišla je u zagrebačku gimnaziju, i to u vrijeme dok mnogi još ne mogu ni zamisliti da odu od roditelja. Ipak, Nika je i više nego hrabro krenula u novu pustolovinu.

Jako sam željela otići u Zagreb, tamo su mi u to vrijeme sve tri sestre bile na fakultetu i jedva sam čekala otići k njima. Živjeli smo u podstanarstvu, ponekad u studentskim domovima, bile su tu svakakve kombinacije. Gotovo da nema kvarta u Zagrebu u kojem nisam živjela. Premda su mi roditelji i prijatelji jako nedostajali, nikad nisam požalila svoju odluku. I uvijek sam znala da ću se nakon školovanja vratiti. Trebalo mi je to da odem, da raširim krila, da bih se vratila još zaljubljenija u otok, kaže nam.

Iako se i danas sjeća kako je u gimnaziji u Križanićevoj bila, kako kaže, pravi endem zbog svog porijekla, na to razdoblje nosi samo najljepše uspomene.

Dolazim iz mjesta u kojem su žene, čiji su muževi i očevi uglavnom pomorci, ipak bile stupovi obitelji i društva.

Zvali su me Korčulanka. Najčešće se sjetim beskrajnih kava u Čvenku, ludih izlazaka i kako bi mi prijatelji iz razreda uvijek za rođendan nosili tortu. Na fakultetu je bilo studenata iz svih dijelova Hrvatske pa je bila drugačija atmosfera; tamo više nisam bila takav endem, kaže nam kroz smijeh.

Studentske je dane provela u klupama Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Upisala je studij Vinarstva, voćarstva i vinogradarstva.

Uvijek sam se zanimala za poljoprivredu, a na Agronomskom najbolje postane na trećoj godini kad ima dosta terenskog rada. Tada sam shvatila da sam dobro odabrala, jer u poljoprivredi nikad nije monotono i možeš kreirati proizvod od ideje do prodaje, što mi se oduvijek sviđalo.

Svoje stečeno znanje uspješno je pokazala nakon studija radeći prvo u nekoliko manjih vinarija, a potom kao glavna enologinja u modernoj, pelješkoj vinariji Korta Katarina.

Znala je sve tajne plavca, pošipa i rosea, a vinarija u kojoj je radila osvajala je prestižne nagrade. Već je tu pokazala koliko voli mijenjati stvari nabolje, a kada se prije deset godina pridružila Gradskom vijeću Grada Korčule, to se samo potvrdilo.

To je oduvijek bilo u meni, ta potreba da sudjelujem, mijenjam ono što ne valja. Do toga nije došlo odjednom, takav se jednostavno rodiš. Posljednjih deset godina bila sam vijećnica u spomenutom Vijeću, a sada je došao trenutak kada sam osjetila da želim preuzeti veću društvenu odgovornost za vođenje Grada, ističe.

"Moja pobjeda pobjeda je svih korčulanskih žena, pa i šire“

Kandidirala se na proteklim lokalnim izborima, a na to ju je potaknuo jedan poseban trenutak.

U jednom trenutku koji je za mene jako osoban, prelomilo se. Jedan prijatelj kojega jako cijeni, rekao mi je, kao u šali: 'Ti možeš pobijediti', kaže.

Potreba da mijenja svijet oko sebe koja je oduvijek bila u njoj bila je dovoljan poticaj da se otisne na novo putovanje i osvoji simpatije svojih sugrađana, a svoju pobjedu smatra ne samo svojom nego i pobjedom svih žena.

Roditelji su školovali nas četiri sestre uz velike žrtve, ali vječito nasmijani. Zato znam da svaka od nas žena može ustrajati i može promijeniti svijet.

Da, to smatram i njihovom pobjedom jer kao društvo još nismo dosegnuli rodnu ravnopravnost i trebamo raditi na tome. Dolazim iz mjesta u kojem su žene, čiji su muževi i očevi uglavnom pomorci, ipak bile stupovi obitelji i društva. Mislim da su moje poruke doprle do srca ljudi. To su bile iskrene poruke, i to se osjetilo. Pokazala sam da znam koji su problemi naših sugrađana i da imam želju i znanje kako ih početi rješavati, iskrena je.

U svemu tome najveća su joj podrška bili obitelj i prijatelj koji su od početka čitavoj priči pristupili s osmijehomi veseljem, a na dan pobjede nisu krili svoju sreću.

Suprug je na brodu pa je navijao iz Nigerije, djeca su sve vrijeme bila uz mene. Moja kći je to jako hrabro izdržala, a kad sam pobijedila, rekla mi je kako ćemo sutra razgovarati o projektima za djecu. Dvije sestre su slavile u Zagrebu, a sestra koja živi ovdje sa suprugom je bila glavna na tulumu. Kako su pristizali rezultati, kunjad je pjevao: 'Živjela Čara, Živjelo Žrnovo.'

Suprugovi roditelji također su mi bili velika potpora i pomoć, a ne treba ni govoriti koliko mi se roditelji raduju i ponose. A moje prijateljice, to je posebna priča. Kad sam im rekla za kandidaturu, odmah su pitale moraju li one skupljati potpise, prisjeća se gradonačelnica ne krijući osmijeh.

I dok novu ulogu u nekoj mjeri planira povezati i sa svojom strukom, svjesna je toga koliko ljudi zazire od politike. Ipak, mišljenja je da svatko, počevši od svog kraja, može stvarati promjene.

Nika Silić Maroević prva je gradonačelnica u povijesti Korčule
Nika Silić Maroević prva je gradonačelnica u povijesti Korčule (Foto: Marko Sitar)

Ljudi zaziru od politike jer ih se uvjerilo da su bespomoćni, da o njihovoj sudbini ne odlučuju oni sami i jer imaju loša iskustva. Mi koji se politikom bavimo moramo osobnim primjerom biti svjetlo u tom mraku. Kako se svjetla polako budu palila, naposljetku će se mrak posve raspršiti. Potječem iz radničke obitelji u kojoj su majka i otac stalno isticali važnost obrazovanja i rada. Školovali su nas četiri sestre uz velike žrtve, ali vječito nasmijani. Zato znam da svaka od nas žena može ustrajati i može promijeniti svijet, zaključuje Nika Silić Maroević.