Draga Nikolina,
U vezi sam deset godina, no već sam neko vrijeme svjesna da to nije ono što me zadovoljava. Bez snage za prekid, pronašla sam rješenje ili bolje reći trenutno zadovoljstvo u platonskoj vezi s drugim muškarcem. Zbog njega dolazim kući s osmijehom, no koliko god se trudila osmijeh ne uspijevam zadržavati i u kući.
Znam kako bi najbolje bilo prekinuti vezu koja me čini nezadovoljnom, no to je čovjek s kojim sam prošla toliko lijepih i važnih trenutaka, i još uvijek me zna oduševiti s vremena na vrijeme. Je li to kriza ili je ljubav potrošena, a ja to ne vidim jer me ispunjava netko drugi?
Hipotetički. Ljeto gospodnje 2020. Ili, ne, da budem još sigurnija, 2030... Moj Sadašnji i ja, nekoliko desetljeća stariji i iskusniji, gledamo se preko prve jutarnje šalice kave. Točnije, ja promatram njega, on mene više niti ne primjećuje...
Kritičkim pogledom skeniram mu proćelavo tjeme koje se nazire iznad novina. Da, nevjerojatno, on još UVIJEK, koliko god me to živciralo i koliko god to staromodno bilo - čita novine.
Kupusa one nepraktične, neugodno šuškave staromodne papire koji u meni ne izazivaju nostalgiju za proteklim vremenima, nego nervozu. Način na koji ih lista, neoprezno ih umočivši jednim krajem u onu nevjerojatnu splačinu od navodno zdrave heljdine kaše. I tako već dvadeset godina.
Nježan zvuk u mom Com Badgeu pričvršćenom na pidžami dao mi je na znak da sam dobila novu elektronsku poštu i da je nova pošiljka individualno selektiranih novosti spremna za mene.
Stavljam na oči svoje LOE naočale boje bijele kave i duboko uzdahnem. LOE - Light-guide Optical Element tehnologija ultratankih leća koje prikazuju slike visoke rezolucije ispred oka gledača. Dojam gledanja 60 inčnog ekrana s razdaljine od oko tri metra ili 600 inčnog ekrana s razdaljine od oko 30 metara. Ništa pretjerano zanimljivo. Međunarodna svemirska postaja, projekt 16 nacija vrijedan 100 milijardi dolara, nakon više od deset godina rada na njoj, u završnoj je fazi konstruiranja.
Je li moguće da stanje u našim vezama nije samo nusprodukt poremećenog kemijskog balansa u našim organizmima, već i naših očekivanja i projekcija o toj istoj vezi?
Geografi s kalifornijskog Sveučilišta u Los Angelesu vjeruju da su uspjeli otkriti ono što ni najbolji vojnici ili špijuni dosad nisu - sklonište najtraženijega terorističkog vođe Osame bin Ladena, koristeći se satelitskim snimkama i geografskim načelima.
Phi...
Vjerojatno je već odavno mrtav. Koliko bi sada imao godina? 150? Otprilike kao i mi. Sjetim se da za sat vremena imam zakazan tretman bipolarnom radiofrekvencijom. Spustim pogled na svoje ruke koje su, unatoč stimulaciji infrasvjetlom lasera od 700 do 2000 nm, počele gubiti kolagen. Čemu sve to..? Mogu li vratiti zamrlu strast..? Želju...? U kome je želim probuditi...? U njemu? U sebi?
Možemo li provesti 70 godina uz istu osobu?
Istina je da bih mu mogla prići s hobotnicom na glavi, ne bi niti primijetio razliku. 'Lijepa frizura, draga...' Kao Pavlovljevim refleksom uvjetovan, mahinalno bi izvalio uvijek istu floskulu ne dižući pogled s hologramskog zida na kojem se odigravao film sa sintetički generiranim glavnim glumcem.
Bezvoljno sam se odvukla do kupaonice. 'Svjetlo!'
Diskretno integrirani Home Lab aktivirao je LED rasvjetu. Samo trenutak nakon što je Smart Shirt na meni detektirao lagano povišenje tjelesne temperature i krvnog pritiska, oni iritantni oglasi na e-ogledalu su nestali. Opustila sam se. Zamišljeno sam razmazala zubnu pastu po caklini i pogledala se u umorne oči.
Koliko nam je još vremena preostalo? Pedeset godina? Ljudski vijek postao je beskonačno dugačak. A ljudska priroda uvijek ista. Je li moguće provesti sedamdesetak uzbudljivih godina uz istu osobu? Poput bljeska sinapsama mi je prostrujao posljednji oglas sa e-ogledala prije no što je Home Lab isključio ekran. Možda da odemo na par dana u onaj udobni apartman na Međunarodnoj svemirskoj turističkoj postaji? Mmmmhmm...nije loša ideja.
Iznenadit ću ga. Prenula sam se, iznenada svjesna da nepotrebno trljam zube. Mehaničko čišćenje odavno nije imalo više smisla. Nanoboti iz paste ionako obave sav posao.
Oprosti na ovoj SF iskonstruiranoj skici iz bračnog života. Nisam se mogla suzdržati a da situaciju ne testiram na vlastitoj koži. Imaš pravo. Jezivo je osjećati se zarobljen u vezi u kojoj ti nije mjesto. Ili?
Trudimo li se dovoljno?
Jer, pitam se, zašto se, istini za volju, mnogo više trudimo oko ljudi koji nam nisu najbliži i najintimniji, zašto prijateljima i znancima toleriramo ispade koje svojim supružnicima nikad ne bismo mogli, ne primjećujemo im mane, ne zamjeramo greške, ne odbacujemo ih jer su nam postali dosadni. S prijateljicama smo voljne unedogled raspredati o ljubavnim boljkama, o menstrualnim grčevima, o kolikama kod djece, ne smeta nas satima analizirati centimetar po centimetar njihovih stražnjica i uvjeravati ih da NEMAJU celulita unatoč očiglednom stanju.
Žene čekaju Princa iz bajke, taj debilni reklamni koncept koji proizvodi razočarane, stare cure, čangrizavice, dok bi ih sretnima mogao učiniti jedan jedini nesavršeni muškarac.
Je li moguće da stanje u našim vezama nije samo nusprodukt poremećenog kemijskog balansa u našim organizmima, već i naših očekivanja i projekcija o toj istoj vezi? Je li moguće da podsvjesno autodestruktivno razaramo sasvim dobre ili potencijalno dobre veze zbog nerealnih očekivanja?
Citirat ću jednog autora s kojim se ne slažem u potpunosti, i za kojeg mislim da je ponekad sklon ishitreno donositi zaključke - ali ovdje je u pravu:
'U savršenom svijetu djevojke od dvadeset godina bi sanjale o iskrenosti, strasti, bezuvjetnosti, a ne o nekom tipu u iznajmljenom smokingu. Čekale bi muškarca koji će ih znati zadiviti svakoga dana što ga Bog stvori, ne muškarca koji će im poklanjati Ikea stalaže. Pustile bi Prirodu, to jest želju da radi svoj posao. Na žalost, njihova frustrirana mama želi im identičnu nesreću, a i same su se nagledale sapunica. Pa tako čekaju Princa iz bajke, taj debilni reklamni koncept koji proizvodi razočarane, buduće stare cure, čangrizavice, dok bi ih sretnima mogao učiniti jedan jedini nesavršeni muškarac.'
Taj isti ljubavni nihilist logičnim slijedom došao je i do sljedećeg zaključka sa kojim se moja malenkost slaže:
'Epikur je usrdno preporučivao da se treba držati u sadašnjosti, punoće jednostavnog zadovoljstva. Treba li dati prednost zadovoljstvu nad srećom? Umjesto da si postavljamo pitanja o trajanju neke ljubavi, je li uživati u u trenutku najbolji način da ga produžimo?'
Pa, sada, draga moja, budućnost tvoje veze u tvojim je rukama. Pokušaj malo raspiriti stare strasti gledajući vlastitog nevjenčanog supruga očima kojima si ga gledala prije desetak godina. Tko zna, možda još uvijek nije prekasno...?
A, i u slučaju da vam je rok trajanja istekao, ne treba očajavati. U tom slučaju, ono pravo tek dolazi...
Pozdrav i sretno
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
